Vodomari dupljaši

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Taksokvir

Vodomari dupljaši (lat. Halcyonidae) su najbrojniji od tri porodice vodomara u podredu Alcedines, sa između 56 i 61 vrstom u oko 12 rodova, uključujući i nekoliko vrsta kukabura. Izgleda da je ova porodica nastala u Indokini i Jugoistočnoj Aziji, a onda se proširila u mnoge druge dijelove sijeta. Vodomari dupljaši nastanjuju Aziju i Australaziju, ali se također pojavljuju i u Africi i na otocima u Tihom i Indijskom oceanu. Žive u raznim staništima, od tropskih kišnih šuma do otvorenih šuma.

Vodomari dupljaši su kratkorepe ptice sa velikom glavom i kompaktne građe koje imaju dug i zašiljen kljun. Kao i druge modrivrane, vrlo su šareni. Većina ih je monogamna i teritorijalna i gnijezdi se u rupama u drveću ili termitnjacima. Oba roditelja inkubiraju jaja i hrane ptiće. Iako neki vodomari dupljaši nastanjuju močvare, ni jedna vrsta nije specijalizovana za ishranu ribom. Većina ih se baca na plijen sa nekog mjesta. Uglavnom love spore beskralježnjake ili malene kralježnjake.

Opis

Ovi vodomari imaju kratak rep, veliku glavu i duge i šiljaste kljunove. Kompaktne su građe. Šareni su, kao i ostale modrivrane. Vodomari dupljaši su maleni do srednje veliki, sličnog izgleda, iako Clytoceyx rex ima ogroman koničan kljun, a vodomari roda Tanysiptera imaju duga repna pera. Neke vrste, posebno kukabure, pokazuju spolni dimorfizam.[1]

Rasprostranjenost i stanište

Većina vodomara dupljaša se može naći u toplim predjelima Afrike, južne i jugoistočne Azije i Australazije. Nijedan pripadnik ove porodice ne živi u Amerikama. Smatra se da potiču iz tropske Australazije, gdje još uvijek živi najviše njih.[2]

Vodomari dupljaši nastanjuju razna staništa od tropskih kišnih šuma do otvorenih šuma i šikare. Mnogi nisu usko vezani za vodu i mogu se naći u suhim područjima Australije i Afrike.[3]

Ponašanje

Razmnožavanje

Vodomari dupljaši su monogamni i teritorijalni, iako nekoliko vrsta, uključujući i tri kukabure, imaju sistem gniježđenja u grupi koja sadrži i prošlogodišnje mladunce. Gnijezdo je rupa u drvetu, bilo prirodna rupa, stara rupa djetlića ili iskopana u mekanom ili trulom drvetu od strane vodomara. Nekoliko vrsta kopa rupe u termitnjacima. Ne dodaju nikakav materijal za gniježđenje, ali se preko godina može nakupiti otpadaka u gnijezdu. Oba roditelja inkubiraju jaja i hrane ptiće. Ženka nese jaja u intervalima od jednog dana, pa će se tako, u slučaju nestašice hrane, oni najstariji i najjači ptići nahraniti. Ptići su goluždravi, slijepi i bespomoćni kada se izlegu i stoje na petama, za razliku od bilo koje odrasle ptice.[4]

Ishrana

Iako neki vodomari nastanjuju i močvare, nijedna vrsta nije specijalizovana za ribolov. Većina ih stoji i prati ima li plijena, a onda se baci na njega. Jedu uglavnom spore beskralježnjake i malene kralježnjake. Clytoceyx rex pretražuje opalo lišće u potrazi za crvima i drugim plijenom, a Todiramphus farquhari se hrani isključivo kukcima i paucima. Nekoliko vrsta iz zapadnog Pacifika su uglavnom kukcojedi i love u letu. Kao i kod drugih vodomara, vrste koje jedu kukce imaju ravan i crven kljun koji im pomaže u lovu.[3]

Taksonomija

Porodica vodomara dupljaša je jedna od devet u redu modrivrana, gdje također spadaju pilari, pčelarice, todiji, zlatovrane, dolinske modrivrane, kukavičja modrivrana i još dvije porodice vodomara. Izgleda da zlatovrane nisu u najbližem srodstvu sa ostalim grupama, pa su modrvrane vjerojatno polifiletična grupa. U prošlosti su se svi vodomari svrstavali u porodicu Alcedinidae, ali je postalo jasno da su se tri potporodice rano razdvojile, pa se vodomari dupljaši i vodeni vodomari sada smatraju porodicama, a vrste iz porodice Alcedinidae se smatraju precima ovih dviju grupa.[1]

Postoji između 56 i 61 vrste u oko 12 rodova [5]:

Drugi projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: vodomari dupljaši
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: vodomarima dupljašima

Izvori

  1. 1,0 1,1 Fry (1992) 6–11
  2. Fry (1992) 21–22
  3. 3,0 3,1 Fry (1992) 12–13
  4. Fry (1992) 17–18
  5. Moyle, Robert G. (2006): "molecular phylogeny of kingfishers (Alcedinidae) with insights into early biogeographic history." Auk 123(2): 487–499.