Vlasničke tužbe

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Naziv vlasnička tužba u suvremenim pravnim poretcima nije sasvim adekvatan. Valja upotrebljavati naziv "vlasnički zahtjev".

Vlasnički zahtjev je vlasnikovo subjektivno pravo koje nastaje na temelju prava vlasništva, njegovom povredom. Pravni temelj vlasničkom zahtjevu je pravo vlasništva( dokazano, ili barem predmjevano) one osobe koja taj zahtjev postavlja. Vlasnički zahtjev se temelji na pravu vlasništva iz kojeg je proizašao povredom tog prava. Zahtjevi utemeljeni na bilo kojem drugom pravnom temelju nisu vlasnički zahtjevi. Vlasnički zahtjev nastaje povredom vlasništva pa vlasniku od trenutka povrede sve do njezinog otklanjanja pripada vlasnički zahtjev kao još jedno subjektivno pravo, pored prava vlasništva. Vlasnički zahtjev postoji samo ako i dok postoji pravo vlasništva koje je povrijeđeno.

Postoje dvije vrste vlasničkih tužbi: 1.vindikacijska ( njome vlasnik traži da mu posjednik preda posjed stvari) i2.negatorijska tužba ( njome vlasnik zahtjeva da prestane uznemiravanje njegovog prava vlasništva). Obje tužbe mogu biti postavljene kao prave vlasničke tužbe ili kao tužbe predmnijevanog vlasnika te stoga imamo:

• za vindikacijsku :
  • prava vlasnička tužba (reivindikacija)
  • vlasnička tužba premnijevanog vlasništva

• za negatorisjku tužbu :
  • prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja
  • tužba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja.

Prava vlasnička tužba za povrat stvari (reivindikacija)

Prava vlasnička tužba je tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on pozivajući se na svoje pravo vlasništva, koje je u stanju dokazati, traži od nje da mu ona preda svoj posjed te stvari. Svrha prave vlasničke tužbe je isključenje drugoga od nedozvoljenog posjeda vlasnikove stvari. Tužitelj u ovom slučaju je vlasnik stvari ako je u stanju dokazati svoje vlasništvo, a tuženik je osoba koja je posjednik vlasnikove stvari ako ju posjeduje bespravno. Povodom reivindikacijske tužbe tužitelj će biti primoran dokazati : da je on pravi vlasnik stvari, da je stvar u posjedu tuženika i identitet stvari. Glavni tužbeni zahtjev je da tuženik preda tužitelju svoj posjed određene stvari. Protiv tog zahtjeva tuženik može stavit svoje prigovore: peremptorni prigovori, koji negiraju ili koji ukidaju vlasnički zahtjev i dilatorni prigovori koji vlasnički zahtjev zaustavljaju. Ukoliko sud utvrdi da je zahtjev osnovan donijet će kondemnatornu presudu kojom će narediti tuženiku da preda posjed stvari tužitelju, odnosno onoj osobi koju je tužitelj odredio, u presudi će također biti naveden rok za dobrovoljno izvršenje presude.

Vlasnička tužba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari (publicijasnka tužba)

Vlasnička tužba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari je tužba kojom onaj za kojega se u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom smatra da je vlasnik stvari, traži od osobe koja tu stvar posjeduje , da mu ona pred svoj posjed te stvari. Predmnijeva valsništva djeluje u korist osobe koja je bila samostalni posjednik sporne stvari, a taj posjed je bio: zakonit, istinit, pošten. Tužitelj je predmnijevani valsnik koji je izgubio posjed stvari, ako dokaže zakonitost posjeda, tj. pravni temelj stjecanja prava vlasništva. Tuženik je posjednik koji stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju od tužiteljeva. Uz peremtorne i dilatorne prigovore, tuženik može postaviti i prigovor prava vlasništva, jačeg ili jednako jakog pravnog temelja na posjed stvari, prigovore kojima tuženik negira da je tužitelj bio u kvalificiranom samostalnom posjedu stvari te prigovor da je tužiteljev posjed u međuvremenu izgubio potrebnu kakvoću. Odluke suda jednake su odlukama koje sud donosi povodom prave vlasničke tužbe za povratom stvari.

Prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (negatorijska tužba)

Pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom tužitelj kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem. Vlasnički zahtjev za prestanak uznemiravanje ne zastarijeva. Aktivno legitimirana osoba za ovu vlasničku tužbu je vlasnik ali i suvalsnici, zajednički vlasnici… Tužitelj je dužan dokazati da je on vlasnik stvari. Tužena osoba je osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem se nalogu uznemirava vlasnika te osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava. Cilj je negatorijske tužbe postići prestanak uznemiravanja bilo negativnim ili pozitivnim činjenjem. Zahtjev za naknadu štete može se postaviti kao sporedni u negatorijskoj tužbi ili kao samostalan u posebnoj tužbi prigovori koje tuženik može staviti su peremtorni i dilatorni. Negatorijski zahtjev treba sadržavati i zabranu budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja, kako bi presuda bila ovršna isprava u slučaju da tuženik ponovi uznemiravanje. Ukoliko sud utvrdi da je zahtjev osnovan naredit će tuženiku da izvrši onu činidbu ili više njih koje je tužitelj tražio radi uspostave stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja.

Vlasnička tužba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorijska)

Onaj tko dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja, a pošteni je posjednik, ima pravo na zahtjev za prestanak uznemiravanja kao i onaj tko je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, s tim da se na tu tužbu na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika. Aktivno legitimiran na publicijansku negatoriju je predmnijevani vlasnik - posjednik koji u postupku, kao i kod publicijanske tužbe, dokazuje činjenice uz koje se vezuje predmnjeva vlasništva (pravni temelj stjecanja i istinit posjed) ali jedino ako je pošteni posjednik. Kao i u negatorijskoj tužbi predmnijevani vlasnik će morati dokazati da ga je tuženik uznemiravao u vršenju vlasničkih ovlasti, pa sve ono što je rečeno o uznemiravanju za negatorijsku tužbu, vrijedi i ovdje.

Vlasnički zahtjev, na temelju posebnih propisa može biti izražen kao:

1. vlasnikova tužba za brisanje,
2. vlasnikov izlučni zahtjev,
3. vlasnikov opozicioni zahtjev,
4. vlasnikov adhezioni zahtjev,
5. vlasnikov zahtjev za uređenje međe.

Vlasnikova brisovna tužba

Onaj tko je neistinito upisan u zemljišnu knjigu ne postaje time nositelj prava vlasništva, ali postoji predmnjeva da on to jest. Brisovnom se tužbom zahtijeva da se neistiniti upis obriše i time uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje.

Vlasnikov izlučni zahtjev

Ovom tužbom se traži izlučenje stvari, odnosno da se ovršni ili stečajni postupak na tom predmetu proglasi nedopuštenim.

Vlasnikov opozicioni zahtjev Zahtjev da se utvrdi da postoje činjenice koje ukidaju ovrhovoditeljevo pravo koje bi se ostvarivalo ovrhom, ili zaustavljaju njegovo djelovanje, čineći ovrhu nedopuštenom. ,

Vlasnikov adhezioni zahtjev

Ovim zahtjevom se zahtjeva naknada štete, povrat stvari ili poništaj određenog pravnog posla. Pasivno je legitimiran samo posjednik koji je ili okrivljenik, ili sudionik u kaznenom djelu, ili osoba kojoj su okrivljenik ili sudionik predali stvar na čuvanje. Aktivno je legitimiran oštećenik koji može zahtjevati stvar koja se nalazi i u posjedu Republike Hrvatske jer mu je bila oduzeta u kaznenom postupku, a ne služi za utvrđivanje činjenica.

Vlasnikov zahtjev za uređenje međe

Taj zahtjev se stavlja ako međa nije sporna, ali prijeti opasnost da se neće moći raspoznati te ako se više ne raspoznaje ili je sporna. U tom izvanparničnom postupku nastaje predmnjeva da se prava vlasništva susjeda – međaša protežu do međe koju je sud odredio. Predmnjevu se obara putem parnice vlasničkim zahtjevom u obliku tužbe. Onaj tko je sudjelovao u postupku uređenja međa ima rok od 6 mjeseci od pravomoćnosti odlukle o uređenju međa, za tu vlasničku tužbu.

Vidi i:

• Deložacija