Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vlajko Palavestra

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Vlajko Palavestra (Sarajevo, 1927. - 1993.), bosanskohercegovački etnolog i folklorist. [1]

Životopis

Rodio se u Sarajevu u građanskoj obitelji. U rodnom gradu završio završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu diplomirao slavistiku i jugoslavistiku. Doktorirao u Beogradu na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1965. godine. Spada u najvažnije istraživače usmenog stvaralateljstva i organizatora etnološkog i folklorističkog rada u Bosni i Hercegovini. Ukupnim radom je na značajnom mjestu u srpskoj etnologiji i folkloristici druge polovine dvadesetog stoljeća. Vodio ekipna etnološko-folkloristička istraživanja u Žepi, Lištici, Derventi, Gornjoj Sani, Drežnici, Roškom polju i Seonici. Jedan od rukovodilaca međunarodnog arheološkog znanstveno-istraživačkog projekta "Trebišnjica". Sa Zdravkom Kajmakovićem bio je odgovorni istraživač na projektu "Gornje Podrinje u doba Kosača". Istraživač u sklopu znanstvenog programa "Karakteristike tradicijske kulture s obzirom na društveno-ekonomske promjene na selu u Bosni i Hercegovini". Prikupljenu obilnu građu iz istraživanja pohranio u dokumentaciju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Rezultate istraživanja najviše je objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja. Sudjelovao na raznim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Vodio je i Odjel za etnologiju i bio član je uredništva Glasnika Zemaljskog muzeja, sveska za etnologiju od 1962. godine, te odgovorni urednik od 1965 do 1982. godine. [1]

Palavestrino djelo je sinteza znanja i terenskog višedesetljetnog rada u Etnografskom odjeljenju Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Kapitalno je važno za kulturnu povijest Bosne i Hercegovine. Znanstvenicima je pripremio bogatu građu, široka raspona, metodološki pomno obrđenu, obuhvatna tumačenja i literaturi za uvid u razne odrednice i gledišta usmenih predaja: etnološke, povijesne, antropološke, etiološke, jezične, toponomastičke. Vrstan poznavatelj usmene proze i fenomena usmenosti općenito, od konkretnih uvjetovanosti vjekovne "narodne povjesnice" do unutarnjeg ustrojstva tekstova i tipova naracije.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 (srp.) Knjizara.com Vlajko Palavestra (pristupljeno 25. veljače 2018.)
  2. Narodna umjetnost 42/2, 2005 Hatidža Dizdarević: Prikaz knjige Vlajka Palavestre Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine, Studija, Zbornik i komentari, str. 179