Vlaho Asić (Split, 22. kolovoza 1936.) hrvatski vaterpolist, vaterpolski trener. Pos struci viši zdravstveni tehničar.[1]
Igračka karijera
U vaterpolu je od 11. godine života. Osam je godina bio član PŠD Jadran. Prvo se je bavio tri godine plivanjem, a nakon toga pet godina vaterpolom. Sezone 1955./1956. igrao je za beogradski Partizan, a potom se je vratio u Split. Po povratku u rodni Split tri je godine bio u Mornaru, od 1956. do 1959.. Zatim je od 1959. do 1966. bio u POŠK-u. Osvojio je dva naslova prvaka bivše države, 1954. i 1956. godine. Aktivno je igrao skoro dva desetljeća, od čega je 14 godina bio u vrhu svjetskog vaterpola.[2]
Trenerska karijera
Kao trener Jadran iz Splita osvojio je Kup europskih prvaka 1992./93. protiv zagrebačke Mladosti. Kao trener POŠKA iz Splita osvojio je Jugoslavenski kup u 1980. i Kup pobjednika kupova u 1981/82.
Nagrade i priznanja
2017. je godine dobio nagradu HOO-a Matija Ljubek.[3] 2019. je godine dobio državnu nagradu "Franjo Bučar".[4]
Izvori
- ↑ Mario Garber: Vaterpolski kup prvi put u Splitu , Djeca Zente. Slobodna Dalmacija. 24. studenoga 1980. Pristupljeno 9. lipnja 2023.
Trener: Vlaho Asić. Pom. trener: Neven Frančeski. Ante Bratić, Deni Lušić, Damir Polić, Miro Trumbić, Ivica Gabrilo, Milivoj Bebić, Ivica Milardović, Željko Kaurloto, Zoran Sušak, Luka Tudor, Pero Asić.
Svih 11 igrača poniklo je u POŠK-u. - ↑ sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek. Splitski savez športova. Pristupljeno 9. lipnja 2023.
- ↑ sss.hr – Vlaho „Mišo“ Asić dobitnik najveće nagrade HOO-a Matija Ljubek . Splitski savez športova. Pristupljeno 23. lipnja 2020.
- ↑ hvs.hr – Pokojni Duško Antunović, te Vlaho-Mišo Asić i Zoran Roje dobitnici Bučarove nagrade, pristupljeno 23. lipanj 2020.