Vladimir Starčević Kinez
Vladimir Starčević zvani Kinez (Španjuša, kraj Gospića, 17.01.1947. - Kampor, na Rabu, 16.07.2025.) bio je jugoslavenski i hrvatski poduzetnik, samouki umjetnik i dobročinitelj.[1][2]
Djetinjstvo i mladost
Rođen je 17. siječnja 1947. godine kao starije od dvoje djece u obitelji Karla i Marije Starčević, u selu Španjuša, kraj Gospića. Ubrzo nakon rođenja, otac Karlo, koji je tijekom Drugoga svjetskog rata pristupio partizanskom pokretu, bio je premješten u vojnu komandu JA u Zagrebu, da bi tijekom 1949. bio pritvoren pod optužbom da je pristaša Informbiroa, te je interniran u logoru na Golom otoku, da bi nakon odsluženja kazne napustio Jugoslaviju i živio u Švedskoj. Odmah nakon pritvaranja supruga je sinove odbacila i ostavila ispred zgrade vojne komande u Zagrebu, te su braća razdvojena i smještena u dječje domove..[1]
U to vrijeme bilo je teško odrastanje u domovima za nezbrinutu djecu, te su Starčevića često premještali, da bi na koncu bio smješten u domu u Vlaškoj ulici, u Zagrebu, dok je na Kaptolu završio osnovnu školu, družeći se nakon škole u slobodno vrijeme s Željkom Ražnatovićem, koji je živio s obitelji u oficirskim stanovima u Ratkajevom prolazu, da bi potom Starčević upisao srednju tehničku školu, da bi tijekom 1964. godine, zbog sudjelovanja u tučnjavi na jednom plesnjaku u klubu Ribnjak bio kažnjen upućivanjem u maloljetnički dom na Lošinju, gdje je završio školu za električara..[1]
Zarana se počeo baviti borilačkim sportovima, te se okušao i na filmskom setu, naročito kada su u Jugoslaviji snimani filmovi u inozemnoj koprodukciji, te je bio na setu snimanja filma Marko Polo, gdje je zaradio nadimak Kinez. Još od djetinjstva zbog nemirna i neobuzdana duha, nesklon poštivanju autoriteta, zarana ulazi u delinkvenciju, prvo vrijeme obija škrinje sa sladoledom, zatim se uključuje u lance preprodaje ulaznica za kino Balkan i Zagreb te šverc ručnih satova, da bi tijekom 1968. bio dovođen u vezu s organiziranjem prostitucije za što je okrivljen bio jedan talijanski državljanin, dok je Starčević nakon dva mjeseca provedena u pritvoru pušten na slobodu..[1]
Kriminalna karijera
Zbog poznanstva s Arkanom, odlazio je u Beograd, te je nagovorio Arkana i njegovog znanca Dragana Rolovića da u Zagrebu izvedu pljačku turističke poslovnice agencije Generalturist, na Zrinjevcu, gdje je u siječnju 1969. ukradeno oko 200.000,00 Dinara, da bi potom Kinez pobjegao u inozemstvo, dok su Arkan i Rolović s još nekoliko jataka nastavili s provalnim krađama turističkih poslovnica u Beogradu i Skoplju, da bi na koncu bili uhićeni, dok je Kinez uhićen u Beču, te su ga austrijske vlasti na temelju tjeralice zagrebačkog suda izručile Jugoslaviji. U siječnju 1970. Kinez i družina su bili osuđeni zbog kaznenog djela pljačke pred sudskim vijećem Okružnog suda u Zagrebu kojim je predsjedao Milko Gajski, te je u drugostupanjskoj odluci Vrhovnog suda osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, na koju kaznu je upućen u kaznionicu u Lepoglavi, gdje je kaznu služio do rujna 1974. godine..[1]
Nakon odslužene zatvorske kazne odlazi na služenje vojnog roka u JNA, potom se vraća u Zagreb gdje radi kao električar u KBC Rebru, da bi ipak odlučio otići u inozemstvo, u Munchen, u SR Njemačkoj, gdje otvara restoran s grčkom glazbom, gdje su mu znali svraćati i Arkan, Ljuba Zemunac, Zlatko Bagarić i drugi..[1]
Tijekom svibnja 1984. u Zagrebu se dogodila pljačka tone srebra smještenog u skladištu tvornice IKOM-a, u Ilici, za što je bilo okrivljeno nekoliko počinitelja, dok je Kinez bio okrivljen za pomaganje, te je ponovno dospio u zatvor, kaznu koju je prvo vrijeme služio u kaznionici u Staroj Gradiški, a potom u Lipovici. Nakon odslužene kazne okrenuo se konvencionalnom načinu života, te se ponovno vraća u Njemačku, da bi se nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i početka izbijanja Domovinskog rata, tijekom 1994. odlučio konačno vratiti u domovinu, te je se na Rabu bavio ugostiteljstvom i kiparstvom..[1]
Naime, tijekom služenja zatvorske kazne 1970-ih otkrio je svoj kiparski talent, specifično obradu drva, te je izrađivao skulpture u drvu, da bi idućih godina održao nekoliko izložbi u Zagrebu, kao i po jugoslavenskim klubovima u Njemačkoj, da bi posljednju izložbu imao u prostoru Stare gradske vijećnice u Zagrebu tijekom 2018. godine..[1]
Kraj karijere i smrt
Preminuo je 16. srpnja 2025. godine u Kamporu, na otoku Rabu.
Izvori
Vanjske poveznice
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Pleše, Mladen, S Arkanom je opljačkao Generalturist, krao zlato, bio u zatvoru. A onda se posvetio umjetnosti, Telegram.hr, 21.09.2018.
- ↑ Kukec, Tomislav, KRIMINALAC I UMJETNIK - VLADIMIR STARČEVIĆ KINEZ S Arkanom je izveo pljačku Generalturista, a optužen je da je opljačkao zlato JNA generala... Umjetnost je otkrio u zatvoru, Jutarnji list, 23.09.2018.