Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vizigotski posjed u Akvitaniji

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Pirenejski poluotok nakon podjele Hispanije i naseljavanja Vizigota u Akvitaniji.

Vizigotski posjed u Akvitaniji bile su zemlje koje su Zapadnim Gotima date na upravu.

U seobi naroda Vizigoti su 408. iz istočnog Ilirika ponovo se vratili na Apeninski poluotok. Godine 410. osvojili su i opljačkali Rim. Odatle su pošli dalje u južnu Galiju (412.) i u sjeveroistočnu Hispaniju (415.). Vizigotski kralj Ataulf vladao je od 410. do 415. nekoliko je godina djelovao po Galiji i Hispaniji. Lukavo diplomatski igrao je između takmaca, germanskih i rimskih zapovjednika jednih protiv drugih. Taktika je bila uspješna i zauzeo je gradove kao Narba (Narbonne) i Tolose (Toulousea) ( 413. godine). Vizigoti su sklopili sporazum s Rimskim Carstvom. Nakon što je oženio Placidiju, sestru cara Honorija koju je zarobio u pohodu na Rim, car Honorije mobilizirao ga je radi dobivanja zapadnogotske pomoći u ratu za vraćanje nominalne rimske vlasti u Hispaniji od Vandala, Alana i Sveva (416.–418.).

Godine 418. Honorije je nagradio svoje vizigotske federate zemljom gdje su dobili dopuštenje naseljavanja u dolini rijeke Garone u provinciji Gallia Aquitania u južnoj Galiji. Vizigotima je tada vladao kralj Valija (vladao 415.-419.). Ovo se vjerojatno zbilo pod uvjetima hospitalitas, uvjetima za vojnike. Čini s da isprva Zapadnim Gotima nisu dali velike zemljišne posjede u toj provinciji, kako se prije mislilo. Vizigoti su u tim krajevima ubirali poreze, a mjesni galski aristokrati plaćali su poreze Zapadnim Gotima, a ne rimskim vlastima.[1]

Ovaj feud razvio se poslije u vizigotsku državu (Tolozatsko Kraljevstvo). Poslije toga Vizigoti prodrli su u Hispaniju (do 507.)., gdje su osnovali Toledsko Kraljevstvo, koje je opstalo do 711. godine.

Literatura

  1. Cameron, Ward; Perkins and Whitby. The Cambridge Ancient HIstory - Volume XIV. Late Antiquity: Empire and Successors, A.D. 425–600. str. 48 .