Vittorio De Sica
| Vittorio De Sica | |||||||||||||||
| Pogreška pri izradbi sličice: | |||||||||||||||
| Rođenje | 7. srpnja 1901. (Datoteka:Flag of Italy.svg Sora, Italija) | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Smrt | 13. studenog 1974. ( Neuilly-sur-Seine, Francuska)
| ||||||||||||||
| Zanimanje | redatelj, glumac | ||||||||||||||
| Godine rada | 1917. - 1974. | ||||||||||||||
| Supruga | Giuditta Risson (1933.-1968.) María Mercader (1968.-1974.) | ||||||||||||||
| |||||||||||||||
Vittorio De Sica (Sora, 7. srpnja 1901. - Neuilly-sur-Seine, 13. studenog 1974.), talijanski filmski redatelj i glumac.
Započeo je kao kazališni i filmski glumac, a režijom se počeo baviti 1940. godine. Bitno je pridonio razvitku talijanskog neorealizma. U svojim djelima prikazivao je stvarnost poslijeratne Italije, temeljeći svoj pristup na gotovo dokumentarističkom poniranju u život. Njegovi filmovi oslikani su humanizmom i dubokim suosjećanjem s radničkom klasom. U svom filmskom stilu težio je ujediniti poetske elemente s naturalističkim. Često je koristio glumce amatere, nešto što su kasnije i drugi redatelji preuzeli od njega. Četiri filma koja je režirao osvojili su Oscara: Sciuscià i Bicycle Thieves (počasni), dok su Yesterday, Today and Tomorrow i Il giardino dei Finzi Contini osvojili Oscara za najbolji film na stranom jeziku. Zapravo, veliki kritički uspjeh Sciuscià (prvi strani film koji je tako prepoznala Akademija filmskih umjetnosti i znanosti) i Kradljivci bicikala pomogao je u uspostavi trajne nagrade za najbolji strani film. Ova dva filma smatraju se dijelom kanona klasične kinematografije. [1]
Kradljivci bicikala Turner Classic Movies citirao je kao jedan od 15 najutjecajnijih filmova u povijesti kina. [2]
De Sica je također nominiran za Oscara 1957. godine za najboljeg sporednog glumca za ulogu majora Rinaldija u adaptaciji američkog redatelja Charlesa Vidara iz 1957. godine filma Ernest Hemingway "Oproštaj od oružja", filma koji su kritičari preokrenuli i dokazali neuspjeh na blagajnama. De Sicina gluma smatrana je vrhuncem filma.
Izabrana filmografija
- Grimizne ruže (Rose scarlatte, 1940.)
- Djeca nas gledaju (I bambini ci guardano, 1944.)
- Vrata neba (La porta del cielo, 1945.)
- Čistači cipela (Sciuscia, 1946.)
- Kradljivci bicikla (Ladri di biciclette, 1948.)
- Čudo u Milanu, (Miracolo a Milano, 1951.)
- Umberto D. (1952.)
- Napuljsko zlato (L'oro di Napoli, 1954.)
- Krov (Il tetto, 1956.)
- Ciociara (La ciociara, 1960.)
- Posljednji sud (Il giudizio universale, 1961.)
- Jučer, danas, sutra (Ieri, oggi, domani, 1963.)
- Brak na talijanski način (Matrimonio all'italiana, 1964.)
- Vrt Finzi Continijevih (Il giardino dei Finzi Contini, 1970.)
- Kratki praznici (Una breve vacanza, 1973.)
- Putovanje (Il viaggio, 1974.)
Vanjske poveznice
- Vittorio De Sica u internetskoj bazi filmova IMDb-u
- Vittorio De Sica na Filmski leksikon
- ↑ Ebert, Roger. [Chicago Sun-Times. "The Bicycle Thief / Bicycle Thieves (1949)". Chicago Sun-Times.] ID: ebert-the_bicycle_thief_bicycle_thieves_1949_chicago_sun_times.
- ↑ Ebert, Roger. [Chicago Sun-Times. "TCM's 15 most influential films of all time, and 10 from me"] ID: ebert-tcm_s_15_most_influential_films_of_all_time_and_10_from_me.