Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vila Bianca u Trogiru

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Vila Bianca u gradiću Trogiru, ul. Alojzija Stepinca, predstavlja zaštićeno kulturno dobro.[1]

Opis dobra

Smatra se da je vilu Biancu projektirao Julius Ranz koji je oženio Luigijevu sestru Filippu i koji je godinu poslije ove vile podigao sebi vilo odmah do vile Biance. Vilu je nazvao po supruzi - vila Filipina.[2]

Sagrađena je 1911. godine[1] na istočnom ulazu u povijesnu jezgru Trogira uz cestu. Podignuta je za obitelj Nutrizio, najugledniju trogirsku obitelj potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Nutriziji su imali najljepše trogirske palače, pa tako i palaču Stafilicos u povijesnoj jezgri. Prvo je bila palača s vrtom. Vrt vile protezao se je sve do morske obale. Zgrada je osobita po tome što je prva koja je sagrađena u secesijskom stilu a da se je nalazila izvan trogirskih zidina. Naručitelj gradnje bio je Luigi Nutrizio Babić, otac glasovite talijanske modne kreatorice Carmen Marije (Mile) Schön koja se je rodila u njoj. Poslije Prvoga svjetskog rata Luigi je rasprodao svu imovinu te s obitelji otišao u Italiju. Kći Carmen Marija je u Milanu vodla svijet visoke mode i izrađivala odjeću za poznate poput Jacqueline Kennedy, iransku caricu Farah Dibu, britansku princezu Dianu i ine. Vila Bianca je između dvaju svjetskih ratova bila boravištem časnika kraljevske mornarice. Poslije je u vili uređeno više privatnih stanova.[3] Preko vrta vila poslije je napravljena cesta. Luigijeva kći Mila Schön, u intervjuu za hrvatski časopis Gloriju 1994. godine rekla je da je sita visoke mode i da ju sve više privlači rodna Vila Bianca u Trogiru.[2]

Zaštita

Pod oznakom P-5433 zavedena je pod vrstom "nepokretno kulturno dobro - pojedinačno", pravna statusa preventivno zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "profana graditeljska baština".[1]

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.