Viktor Pogačnik (Đurđevac, 1874. - Đurđevac, 1945.), hrvatski političar, povjerenik za socijalnu politiku u vladi Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarskoj, ministar u Kraljevini Jugoslaviji
Životopis
Rodio se je u Đurđevcu. U Zagrebu i Požezi je pohađao gimnaziju. 1890-ih je studirao i diplomirao 1899. klasičnu filologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Godinu je dana potom radio u Gornjogradskoj velikoj gimnaziji i poslije toga je otišao u Mostar gdje je radio u gimnaziji do 1908. godine. Potom je otišao u Sarajevu gdje je bio upraviteljem Više djevojačke škole. Od 1911. je upraviteljem Muške učiteljske škole. Od 1913. do 1915. godine bio je inspektor škola u Bosni i Hercegovini. Ratne 1916. radio je kao povjerenik za socijalnu politiku u vladi Bosne i Hercegovine.[1]
1917. i 1918. pomagao u spašavanja gladne hercegovačke djece.[2][3]
U novoj državi je nakon izbora 1921. umirovljen prije nego što je bilo stvarno vrijeme za otići u mirovinu. Nakon toga vratio se je u rodni grad. Politički je aktivan i dalje. Kao član HSS-a kandidirao se je na izborima siječnja 1927. i bio je izabran u Skupštinu osječke oblasti, zajedno s Franjom Novakovićem iz Molva, Valentom Milekom iz Virja, Franjom Torbašinovićem iz Kloštra i Milanom Šohingerom iz Pitomače.[1]
1929. je godine bio zastupnik za skupštinu osječke oblasti, gdje je đurđevački kotar potpadao prije 1929. godine. Uspostavom diktature opredijelio se za za kraljev režim i prihvatili stanje u državi, prativši put uglednog HSS-ovca Tome Jalžabetića, zajedno s Josipom Snagićem, odvjetnikom i javnim bilježnikom u Đurđevcu, s kojim je osobno sudjelovao u nekoliko poklonstvenih izaslanstava.[1] Na izborima za Narodnu skupštinu 8. studenoga 1931. bio je čelnik đurđevačke skupine vladine liste. Uz odaziv od manje od 50% glasaća, izabran je za narodnog zastupnika.[1] 1932. spominje se kao nalogodavac osnivanja ogranaka Jugoslavenske radikalne seljačke demokracije (JRSD) u đurđevačkom kotaru. 29. siječnja 1931. imenovan je za ministra šuma i rudnika. Branio je na govorima rad diktaturske Vlade Kraljevine Jugoslavije i osuđivao postupke ustaške emigracije zbog raspačavanja raznih letaka i širenja glasina. Studenoga 1931. ubijen je nesuđeni atentator na Pogačnika i Tomu Jalžabetića Ivan Domitrović, brat emigranta Ignaca Domitrovića. 1934. bio je predsjednik organizacije JNS-a đurđevačkog kotara, gdje je radio na osnivanjima ogranaka. 31. ožujka 1934. godine umirovljen je i otad ga se sve manje čuje u radu njegove stranke. Poslije 1935. nema ga na političkoj pozornici. Umro je u Đurđevcu 1945. godine.[1]
Radovi o Pogačniku
- Mira Kolar-Dimitrijević: Život i rad profesora Viktora Pogačnika, Podravski zbornik, Koprivnica : Muzej grada Koprivnice, 1991. sStr. 131-145
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Vladimir Šadek: Prilozi za povijest kotara Đurđevac u vrijeme šestosiječanjske diktature (od 1929. do 1934. Podravina, volumen 4, broj 8, Koprivnica 2005., str. 60.-62., 66., 67., 68., 72., 79.
- ↑ Puljiz u Fra Didak—čovjek i djelo (2009.), 200. str.
- ↑ Bakula Anđelić, Kovačević u Fra Didak—čovjek i djelo (2009.), 215. str.
- "Fra Didak Buntić još je 1917. godine u pismu Šiloviću bio svjestan posljedica: To će biti bez sumnje od zamašnih i nedoglednih posljedica za čitav naš narod... Ta su djeca do duše, mogu već reći, za nas izgubljena, ali nijesu izgubljena za hrvatski narod, i zato ćemo taj gubitak i onako prenapučenih naših krajeva rado podnijeti, a i manjak lako nadoknaditi... Hrvatski patriot blagosivat će njekoć ovu bijedu, jer je ona faktično provela jedinstvo našega naroda i naših pokrajina (Knezović, 1938., 40-43)."