Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vižula

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Vižula je arheološki lokalitet kraj Medulina, naseljen od neolitika do ranoga srednjeg vijeka. God. 1969. iskopan je i istražen (Boris Baćić) dio neolitičkog naselja (kolibe od šiblja, oblijepljene zemljom i blatom). Ulomci keramike i dijelovi posuđa (urešena utiscima rubom školjke ili nizovima uboda) datiraju naselje u mlađi stupanj starijega neolitika.[1]

Putopisci i humanisti XVIII–XIX.st. (P. Coppo, P. Petronio, G. R. Carli, P. Kandler) skretali su pozornost na monumentalnost i značenje ruševina arheološko-spomeničkoga kompleksa na poluotoku, a ime Isola del Vescovo upisano u katastarskim mapama preuzimaju arheolozi (H. Maionica, B. Schiavuzzi, A. Gnirs).[1]

Iskopavanje i konzervaciju od 1995. vrši Međunarodni istraživački centar za arheologiju Brijuni–Medulin Sveučilišta u Zagrebu (V. Girardi Jurkić, K. Džin). Istražen je dio rezidencijske obalne vile (I–II.st.) s trijemom prema moru, crno-bijelim mozaičkim podovima, bazenima i vodospremom, ostatcima termalnog prostora, sanitarnim čvorom, olovnom i zidanom kanalizacijskom infrastrukturom. Građevina je terasasto smještena na morskoj obali, tako da se dio nalazi i pod morem, gdje se naziru i građeni ostatci pristaništa. Utvrđene su tri faze gradnje i pregradnje istraženoga dijela vile s međufazama koje se datiraju u I–VI.st.[1]

Na poluotočnoj prevlaci Burle obavljeno je od 1979. do 2000., u tri etape, iskopavanje dijela nekropole. U prvoj etapi sustavnog iskopavanja otkriveno je ukupno 312 paljevinskih i skeletnih grobova (I–VI.st.), heterogene grobne arhitekture (grobovi u amforama, ukopani izravno u zemlju ili u kamenu udubinu, obloženi i pokriveni kamenim pločama, zidane grobnice). Na zap. dijelu nekropole otkriven je sektor pogrebnih kultnih obreda, a kasnoantička struktura četverokutnog tlocrta može biti ograđeni grobni prostor (locus sepulturae) nedaleko od graničnoga zida nekropole. Druge dvije etape zaštitnog iskopavanja dokumentirale su otkriće 272 žarna i skeletna groba s dvama olovnim kovčezima u zidanim grobnicama. Skeletni ukopi nađeni su u 90% grobova ovog sektora nekropole. Bogat grobni inventar (među ostalim pronađene su staklene boce s inicijalima V D, Q P., pribor za pisanje voskom s cjedilom i držalom, pravokutni brončani pečat s reljefnim obrnutim natpisom AQVILIAE L. F. OCLATINAE, metalne i zlatne narukvice i prstenje s gemama, naušnice, zlatne ogrlice s poludragim kamenjem, ogrlice staklenih perli, minijaturne pastozne medaljice sa suprotno postavljenim likovima muškarca i žene i dr.) pokazuje viši društveni položaj pokojnika, koji su od I. do VI.st. nastavali antičko-kasnoantički građevinski kompleks na poluotoku.[1]

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2023072610005239.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Sadržaj