Versajski poredak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Prvi svjetski rat i njegove posljedice

Prvi svjetski rat odnio je velike ljudske žrtve. Osim toga, države koje su sudjelovale u ratu bile su gospodarski posve iscrpljene. Rat takvih razmjera vrlo je skup. Mnoga naselja i gospodarski objekti bili su uništeni. Ipak, Sjedinjene Američke Države iz rata su izašle kao gospodarska i politička velesila unatoč tome što su imale više od 100 000 poginulih. Teritorij SAD-a nije bio pogođen ratnim razaranjima, a potražnja za ratnim potrepštinama blagotvorno je djelovala na američku industriju i trgovinu. Ratna su zbivanja snažno utjecala na pojedince, ali i na društvo u cjelini. Kraj rata kao da nije donio olakšanje. Ratne traume jednako su osjećali i poraženi i pobjednici. Trajno ozlijeđeni ili psihički uništeni povratnici iz rata, ratne udovice, siročad, beskrajna groblja. Europa je još godinama bila obilježena posljedicama ratnih strahota. Prvi svjetski rat tada je još bio poznat kao Veliki rat. Ratni su vođe tvrdili kako je riječ o ratu za okončanje svih ratova. No to se pokazalo posve pogrješnim predviđanjem.

Političke promjene

Pri kraju i nakon svršetka rata u mnogim su europskim državama nastale velike političke promjene. Carstva koja su postojala stoljećima jednostavno su nestala s geografskih karta i iz stvarnosti. Najpotpunije se raspala Austro-Ugarska Monarhija, i to na Austriju, Mađarsku, Čehoslovačku, Poljsku (djelomično) i Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Dijelovi austrougarskog teritorija pripali su Italiji i Rumunjskoj, državama koje su postojale i prije izbijanja rata. Habsburška je dinastija tako izgubila državu kojom je nasljedno vladala 400 godina. Osmansko Carstvo veći dio svojih europskih područja izgubilo je tijekom Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine. U sljedećih nekoliko godina Carstvo je izgubilo i posjede u jugozapadnoj Aziji. Arapska područja izgubljena su u korist Francuske i Velike Britanije. Na Arapskom je poluotoku stvorena nova država - Saudijska Arabija. Ubrzo je uslijedila i revolucija kojom je srušena carska vlast. Stvorena je republika Turska. Njemački car Vilim II. također je izgubio vlast. Morao je napustiti Njemačku koja je postala republikom. Rusija je izgubila velik dio svojih najzapadnijih područja. U Rusiji je 1917. godine revolucijom srušena carska vlast, a ubrzo su na vlast došli ruski komunisti. Oni su temeljito promijenili rusko društvo. Promjene državnih granica dovele su do masovnih preseljenja. Nije bilo lako ostati živjeti u novoj državi, ovaj put kao pripadnik ne baš omiljene nacionalne manjine. Zato su Nijemci masovno iseljavali s područja koja je Njemačka izgubila Versajskim ugovorom (na primjer, područja koja su pripala Poljskoj). Mađari su najviše iseljavali s područja novosrvorene Čehoslovačke. Najmasovniji pokreti stanovništva dogodili su se u Torskoj i Grčkoj. Petsto tisuća Turaka napustilo je Grčku, a milijun i tristo tisuća Grka otišlo iz Turske. Najgore su prošli Armenci. Nova vlast u Osmanskom Carstvu organizirala je isprva evakuaciju, a potom i masovno ubijanje pripadnika armenske manjine pod optužbom da nisu odani državi u kojoj žive. Ubijeno je više od milijun ljudi, premda je točan broj stradalih još i danas predmetom rasprave. Ostatak armenske manjine nastojao je što prije napustiti Osmansko Carstvo. Države pobjednice - Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Američke Države, Italija i Japan - nisu pretrpjele veće političke potrese, premda su iz iscrpljujućeg rata izašle oslabljene (iznimka je SAD). Gospodarska kriza posebno je pogodila Italiju u kojoj je započelo doba nemira i nestabilnosti. Velika Britanija i Francuska brzo su se oporavljale, ali je rat oslabio njihov položaj kolonijalnih velesila. Britanska i francuska vojska u ratu su obilno i koristile kolonijalne postrojbe. Mnogi su Afrikanci, Indijci i drugi dali živote za francuske i britanske interese. Oni koji su se vratili kućama širili su nezadovoljstvo i poticali otpor prema kolonijalnim vlastima. Japan, premda je pripadao zemljama pobjednicama, nije bio zadovoljan dobitcima. Japanski su političari vidjeli svoju zemlju kao vodeću silu na Dalekom istoku, s čime se europske sile i SAD nisu slagali.