Velika zavjera je bio plan lige katoličkih vladara: španjolskog kralja Filipa III., savojskog i mantovskog vojvode o osvajanju Balkanskog poluotoka. U planovima su sudjelovali i austrijski Habsburzi. Habsburško ratno vijeće u Štajerskom Gradcu (Grazu) je 1612. dubrovačkome vlastelinu Marinu Rastiću odobrilo pomoć. Dobio je zapovjedništvo nad senjskim uskocima s kojima je napao dubrovačko primorje, pljačkajući i paleći, ali nije postigao ništa bitno. U dijelu planova zamisao je bila da se postrojbe katoličkih država iskrcaju na području Dubrovačke Republike, s čime su se slagali i neki dubrovački vlastelini. Ali, većina dubrovačke vlastele nije nalazila svoj probitak u tome. Razlog je bio što su trgovački probitci (interesi) Dubrovačke Republike bili u svezi s povlasticama koje je Dubrovačka Republika imala od Turskog Carstva. Zbog toga se ta većina protivila tom naumu i oštro suprotstavila onome što je ostalo zapamćeno kao "velika zavjera". Tako su propali planovi iskrcavanja propali, a Španjolska je u dobu opadanja svoje moći došla do toga da još jednom mora uzmaknuti. Usprkos tome, Kraljevina Španjolska je zadržala i dalje dobre odnose s Dubrovačkom Republikom i uzimala ju u zaštitu.[1]
Izvori
- ↑ Neven Budak: Habsburzi i Hrvati. Kolo Matice hrvatske br. 3, 2002. Pristupljeno 24. studenoga 2025.