Unutarnji Sunčev sustav
Unutarnji Sunčev sustav je dio Sunčeva sustava koji obuhvaća četiri terestrička planeta najbliža Suncu i asteroidni pojas,[1] dok je iza Glavnog asteroidnog pojasa vanjski Sunčev sustav u kojemu su četiri velika planeta.[2] Objekti unutarnjeg Sunčeva sustava većinom se sastoje od stijena,[3] kolektivnog imena za sastojke visokih tališta, poput silikata, željeza, nikla, koji ostaju krutinama pod skoro svim uvjetima u protoplanetnoj maglici.[4] Ti planeti imaju guste, kamenite sastave, posjeduju malo ili nijedan mjesec i bez prstenastih sustava. Zbog visokih vrelišta, samo su kovine i silikati mogli opstati u krutom obliku u vrućem unutarnjem Sunčevom sustavu, blizu Sunca, te su od njih nastali kameni planeti Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Zato što su metalni elementi činili tek mali udio Sunčeve maglice, terestrički planeti nisu mogli narasti vrlo veliki. Tri od četiri unutarnja planeta (Venera, Zemlja i Mars) imaju atmosferu dovoljno snažnu da stvaraju vremenske prilike; svi imaju kratere i tektonske površinske značajke poput dolina i vulkana. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila sekundarna atmosfera od pretežnog ugljikova dioksida (Venera i Mars) i tercijarna atmosfera Zemlje od dušika i kisika.[5] Pojam unutarnji planet ne treba miješati sa donjim planetom, koji označava one planete koji su bliže Suncu nego što je Zemlja (tj. Merkur i Venera).
Polumjer cijelog područja unutarnje Sunčevog sustava manji je od udaljenosti između orbita Jupitera i Saturna. Unutarnji je Sunčev sustav također unutar crte smrzavanja, koja je manje od 5 AJ daleko (oko 700 milijuna km) od Sunca.[6]
Međuplanetni medij je dom barem dviju diskolikih regija kozmičke prašine u Sunčevom sustavu, od kojih je jedna u unutarnjem Sunčevom sustavu. Međuplanetni oblak prašine uzrokom je zodijačkog svjetla. Najvjerojatnije je nastao srazovima unutar asteroidnog pojasa uslijed gravitacijskog međudjelovanja s planetima.[7] Druga se prostire od 10 do 40 AJ i nalazi se u vanjskom Sunčevom sustavu u Kuiperovu pojasu.[8][9]
Položaj Sunčeva sustava u Kumovoj slami vrlo je bitan za razvitak života na planetima i ostalim tijelima Sunčevog sustava, osobito unutarnjeg. Sunčev sustav u Kumovoj slami kruži u orbiti bliskoj kružnoj, a orbite blizu Sunca približno su iste brzine kao spiralni kraci Kumove slame.[10][11] Zato Sunce rijetko prolazi kroz spiralne krake. Spiralni krakovi su dom daleko većoj koncentraciji supernova, gravitacijskih nestabilnosti i radijacije koji bi mogli ometati Sunčev sustav. Zato što nije u njima, to je Zemlji dalo duga razdoblja stabilnosti za život čime se on mogao razviti.[10]
Za Oortov oblak u vanjskom Sunčevom sustavu se misli da se sastoji od kometa koje je iz unutarnjeg Sunčevog sustava izbacilo gravitacijsko međudjelovanje s vanjskim planetima.[12][13] Prema nekim procjenama, vjeruje se da Oortov oblak sadrži i do 12 milijardi kometa koji samo čekaju da se strmoglave u unutarnji Sunčev sustav.[14] Vrlo je bitno što se Sunce ne nalazi blizu galaktičkog središta Kumove slame. Bliže središtu, gravitacijska povlačenja obližnjih zvijezda mogla bi perturbirati tijela u Oortovom oblaku te poslati mnoge komete u unutarnji Sunčev sustav, iz čega mogu proizaći sudari s moguće katastrofalnim implikacijama na život na Zemlji. Intenzivna radijacija galaktičkog središta također bi mogla interferirati s razvitkom složenijeg života.[10] Kada komet uđe u unutarnji Sunčev sustav, približivši se dovoljno Suncu stvara se uvjet da zaleđena površina kometa sublimira i ionizira čime nastaje kometna koma: dugi rep plina i prašine, vidljiv sa Zemlje golim okom.
Glavni planetoidni pojas nalazi se u području između Marsa i Jupitera sadrži planetoide i meteoroide, mala čvrsta tijela građena od stijena i metala. Ta se tijela razvijaju sudarno, a gibaju se oko Sunca istim smjerom kao i planeti, ali su im staze izduženije, zbog čega neki odlaze dalje od Saturna ili se približavaju Suncu bliže od Merkura. Zbog intenzivna praćenja i poboljšanja mjernih metoda, u novije se doba otkriva mnogo planetoida i meteoroida koji prolaze pokraj Zemlje.[5] Asteroidi, osim onih najvećih, klasificirani su kao mala tijela Sunčevog sustava i sastoje se uglavnom od vatrostalnih kamenih i metalnih minerala s nešto leda.[15] [16] Veličine su od nekoliko metara do stotina kilometara. Asteroidi manji od metra obično se nazivaju meteoroidi i mikrometeoroidi (veličine zrna), ovisno o različitim, pomalo proizvoljnim definicijama. Asteroidni pojas zauzima orbitu između Marsa i Jupitera, između 2,3 and 3,3 AJ od Sunca. Smatra se da su to ostaci iz formacije Sunčevog sustava koji se nisu uspjeli stopiti zbog gravitacijske interferencije Jupitera.[17] Asteroidni pojas sadrži desetke tisuća, možda i milijune objekata promjera više od jednog kilometra.[18] Unatoč tome, ukupna masa asteroidnog pojasa vjerojatno neće biti veća od tisućine mase Zemlje.[19]
Unutarnji Sunčev sustav također sadrži asteroide blizu Zemlje čija se putanja križa s orbitama unutarnjih planeta.[20] Neki od njih su potencijalno opasni objekti.
Bilješke
- ↑ . Inner Solar System ID: inner_solar_system.
- ↑ . The Solar System, Nine Planets ID: the_solar_system.
- ↑ (December 1995). Comparative models of Uranus and Neptune, Planetary and Space Science, 43(12), 1517–1522 DOI: 10.1016/0032-0633(95)00061-5.
- ↑ (February 2000). Further investigations of random models of Uranus and Neptune, Planetary and Space Science, 48(2–3), 143–151 DOI: 10.1016/S0032-0633(99)00088-4.
- ↑ 5,0 5,1 . Sunčev sustav | Hrvatska enciklopedija ID: suncev_sustav_hrvatska_enciklopedija.
- ↑ . Frost line or snow line or ice line in the solar system, Astronoo (pristupljeno 28 November 2017) ID: frost_line_or_snow_line_or_ice_line_in_the_solar_system.
- ↑ (1998). Long-term Evolution of the Zodiacal Cloud ID: long_term_evolution_of_the_zodiacal_cloud.
- ↑ (2003). ESA scientist discovers a way to shortlist stars that might have planets ID: esa_scientist_discovers_a_way_to_shortlist_stars_that_might_have_planets.
- ↑ Landgraf, M. (May 2002). Origins of Solar System Dust beyond Jupiter, The Astronomical Journal, 123(5), 2857–2861 DOI: 10.1086/339704.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 Leslie Mullen (18 May 2001). Galactic Habitable Zones ID: leslie_mullen-galactic_habitable_zones.
- ↑ O. Gerhard (2011). Pattern speeds in the Milky Way, Mem. S.A.It. Suppl., 18 ID: o_gerhard-pattern_speeds_in_the_milky_way.
- ↑ (2001). Rapid collisional evolution of comets during the formation of the Oort cloud, Nature, 409(6820), 589–591 DOI: 10.1038/35054508; PMID 11214311.
- ↑ Bill Arnett (2006). The Kuiper Belt and the Oort Cloud, Nine Planets ID: bill_arnett-the_kuiper_belt_and_the_oort_cloud.
- ↑ . phobos -> svemir -> suncev sustav -> kometi ID: phobos_svemir_suncev_sustav_kometi.
- ↑ (2006). IAU Planet Definition Committee ID: iau_planet_definition_committee.
- ↑ . Are Kuiper Belt Objects asteroids? Are large Kuiper Belt Objects planets? ID: are_kuiper_belt_objects_asteroids_are_large_kuiper_belt_objects_planets.
- ↑ Petit, J.-M. (2001). The Primordial Excitation and Clearing of the Asteroid Belt, Icarus, 153(2), 338–347 ID: petit_j_m-the_primordial_excitation_and_clearing_of_the_asteroid_belt.
- ↑ (2002). New study reveals twice as many asteroids as previously believed ID: new_study_reveals_twice_as_many_asteroids_as_previously_believed.
- ↑ Krasinsky (July 2002). Hidden Mass in the Asteroid Belt, Icarus, 158(1), 98–105 ID: krasinsky-hidden_mass_in_the_asteroid_belt.
- ↑ (January 2002). Origin and Evolution of Near-Earth Objects, Asteroids III, 409–422 ID: origin_and_evolution_of_near_earth_objects.