Umrtvljivanje tjelesnosti je čin kojim pojedinac ili skupina nastoje otupiti svoju grešnu prirodu, kao dio procesa posvećenja.[1]
U kršćanstvu se umrtvljivanje tjelesnosti poduzima kako bi se pokajalo za grijehe i sudjelovalo u Isusovoj muci.[2] Uobičajeni oblici kršćanskog umrtvljivanja koji se prakticiraju do danas uključuju: post, apstinenciju, kao i pobožno euharistijsko klanjanje.[3] Također uobičajeno među kršćanskim vjerskim redovima u prošlosti bilo je nošenje kostrijeti, kao i samobičevanje u oponašanju Isusove patnje i smrti. Kršćanska teologija smatra da Duh Sveti pomaže vjernicima u „umrtvljivanju grijeha tijela”.[4] Stihovi u Starom zavjetu (Hebrejska Biblija) koji se smatraju pretečama kršćanskih ideja o samoumrtvljivanju uključuju Zahariju 13,6 i 1. Kraljevima 18,28–29.
Iako se izraz umrtvljivanje tjelesnosti, koji potječe iz prijevoda Rimljanima 8,13 i Kološanima 3,5, prvenstveno koristi u kršćanskom kontekstu,[5] druge kulture mogu imati analogne koncepte samoodricanja; postoje i sekularne prakse.
Izvori
- ↑ Scheckel, Roger J. (2006). „Seeking Sanctification Through the Practice of Mortification”. Marian Catechist Apostolate.
- ↑ Nethersole, Scott (2018). Art and Violence in Early Renaissance Florence. Yale University . p. 107. ISBN 978-0-300-23351-3.
- ↑ Wilkins, John; Nadeau, Robin (17 August 2015). A Companion to Food in the Ancient World. John Wiley & Sons. p. 83. ISBN 9781405179409.
- ↑ Onu, Godsword G. (2015.). The Anointing and Power of the Holy Spirit. Osmora Incorporated. p. 25. ISBN 9782765908661.
- ↑ Wallace, Ronald (1997.). Calvin's Doctrine of The Christian Life. Wipf and Stock Publishers. p. 52. ISBN 9781579100476