Ugovor o razlici u cijeni

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Ugovor o razlici u cijeni (CFD) je ugovor između dviju strana - prodavatelja i kupca o prijenosu razlike između trenutne vrijednosti imovine u trenutku zaključenja ugovora (otvaranja pozicije) i njezine vrijednosti na kraju ugovora (zatvaranje pozicije).[1]

CFD-ovima se može trgovati sa dionicama, obveznicama, terminskim ugovorima, robom, indeksima, valutama i kriptovalutama.

CFD-ovi nisu dopušteni u velikom broju zemalja, poput Sjedinjenih Država.[2][3] Budući da vlasništvo nad CFD-om nije vlasništvo nad imovinom, u nekim zemljama, poput Velike Britanije, ne morate plaćati porez na kupnju ili prodaju.[4]

Povijest

CFD-ovi su osnovani u Engleskoj 1950-ih od strane hedge fondova kako bi dobili pristup trgovinskim transakcijama s visokim poluge. U početku, CFD-ovi su bili dostupni samo institucionalnom investitoru. Danas su vrlo popularni alat za trgovanje među malim investitorima širom svijeta.

Osnovni primjer

Investitor pretpostavlja da će dionice tvrtke N porasti u cijeni. Dionice tvrtke koštaju 100$. Investitor ima 1000$.

Opcija 1 (izravno): on može kupiti 10 dionica (1000 USD / 100 USD)

Opcija 2 (CFD): Poluga brokera 1:10 omogućuje vam da izvršite transakcije 10 puta veći, odnosno za 10.000 USD (1000 * 10), što je jednako 100 dionica.[5]

Ako dionica poraste na 101 USD:

U opciji 1, investitor će ostvariti dobit od 10 USD (10 dionica * 1 USD)

U opciji 2, investitor će ostvariti dobit od 100 USD (100 dionica * 1 USD)

Ako dionice padnu na 99 USD:

U opciji 1, investitor će izgubiti 10 USD (10 dionica * 1 USD)

U opciji 2, investitor će izgubiti 100 USD (100 dionica * 1 USD)

Ako dionice padnu na 90$:

U opciji 1, investitor će izgubiti 100 $ od svojih 1000$ i nastaviti trgovati

I u opciji 2 investitor će izgubiti sve svoje 1000$. Ako cijena dionice padne ispod 90 USD, investitor će brokeru biti dužan.

Vidi još

Izvori