Ubojstvo u Keillers parku
Ubojstvo u Keillers parku zločin je koji se dogodio u Švedskoj. Dana 23. srpnja 1997. pronađeno je tijelo nepoznata čovjeka u geteborškom parku. Dva je dana poslije ta osoba, koja je dvaput upucana pištoljskim metcima, identificirana kao tridesetšestogodišnji Josef ben Meddour, alžirski državljanin i homoseksualac koji je više godina živio u Švedskoj.
Nakon višemjesečne istrage policija je uspjela uhititi dvojicu ubojica: dvadesetdvogodišnjeg Jona Nõdtveidta, frontmena black metal sastava Dissection, i njegova dvadesetogodišnjeg prijatelja Vlada[<!--'''MediaWiki:Cite], iranskog državljanina koji je živio u Švedskoj. Priznali su da su počinili zločin i na kraju ih je prizivni sud kaznio s deset godina zatvora. U to je vrijeme Vlad bio osumnjičen za sudjelovanje u drugim ubojstvima i fizičkim napadima.[2]
Nödtveidt i Vlad, koji su bili članovi Temple of the Black Lighta, nekoliko su puta raspravljali o žrtvovanju ljudi prije nego što su ubili Meddoura. Međutim, policija nije mogla sa sigurnošću utvrditi da je motiv za ubojstvo bio povezan s okultizmom, pa ga je nazvala zločinom iz mržnje potaknut homofobijom.
Otkriće tijela
Šesnaestogodišnjak je 23. srpnja 1997. oko 16:30 naišao na tijelo osobe koja je ležala licem prema dolje pored starog vodotornja u Keillers parku, koji se nalazi u središtu Göteborga. Odmah je pozvao policiju, koja je utvrdila da je muškarac dvaput upucan metcima iz pištolja. Prvi ga je metak pogodio u leđa i prošao je kroz njegovo srce, a drugim je upucan u glavu dok je ležao na tlu. Uz tijelo su pronađene torba i kapa.[sr 1][lo 1]
Uz truplo nisu pronađeni dokumenti, ali je policajka prepoznala muškarca; izjavila je da se često šetao trgom Svingeln i da je zbog kovrčave kose i sunčanih naočala podsjećao na švedskog pjevača Magnusa Ugglu. Zaposlenik u susjednoj trgovini rekao je da se žrtva zvala Josef i da je često šetala s muškarcem koji je izgledao kao Finac.[sr 2] Uz pomoć tog je svjedočanstva policija uspjela identificirati tijelo Josefa ben Meddoura, tridesetšestogodišnjeg alžirskog državljanina.[lo 2] U Švedskoj je dotad živio desetak godina,[sr 3] i bio je homoseksualac, a muškarac koji je izgledao kao Finac bio je njegov partner.[sr 4]
Prvi tragovi
Policija je prvo osumnjičila Meddourova partnera. Kapa u blizini pripadala je njemu, nije imao alibi, a i često se svađao s Meddourom. Nakon dvanaest dana u pritvoru ipak je pušten na slobodu, a poslije je i lišen svake sumnje.[lo 3]
Istražitelji su tada saznali da su Meddoura tijekom večeri 22. srpnja posjetili oružani pripadnici GIA-e, alžirske islamističke organizacije.[sr 5] Budući da se sam Meddour suprotstavljao GIA-i, policija je razmotrila mogućnost političkog ubojstva. Ostali su ljudi privedeni na ispitivanje, no policija nije ništa otkrila, pa su istražitelji ubrzo shvatili da su bili na pogrešnom tragu.[lo 4]
Uhićenja
Dvadesettrogodišnja je žena 15. prosinca 1997. ušla u policijsku postaju u Stockholmu. Željela je prijaviti svojeg partnera Vlada, kojeg je optužila za nasilje i prijetnje ubojstvom. Prisutnim je policajcima također rekla da joj je Vlad jednom priznao da je s prijateljem Jonom sudjelovao u ubojstvu u Keillers parku.[lo 4]
Toj je ženi Vlad ovako ispričao što se dogodilo: s Nödtveidtom je sreo Meddoura u geteborškoj ulici i pozvali su ga da ih slijedi u Keillers park. Ondje su ga pokušali učiniti nepokretnim uz pomoć omamljivača, no to im nije pošlo za rukom. Meddour je pokušao pobjeći, ali je Vlad izvukao pištolj i upucao ga u leđa. Dok je Meddour ležao na tlu, Vlad je dao pištolj Nödtveidt, koji je Meddoura upucao u glavu.[lo 4]
Žena koja je prijavila Vlada također je policiji rekla da zna gdje se nalazi oružje kojim je počinjeno ubojstvo.[lo 5] Geteborški su policajci primijetili da je ženino svjedočanstvo odgovaralo stanju stvari na mjestu zločina. Vlad je uhićen istog dana u svojem stanu u Stockholmu. Policija je uz njega pronašla napunjeni devet-milimetarski pištolj. Nödtveidt je uhićen tijekom jutra 18. prosinca u Göteborgu.[lo 6]
Priznanja
Dva su osumnjičenika u početku tvrdila da nisu umiješana u Meddourovu smrt, no nakon što je zadržan u istražnom zatvoru pod opravdanom sumnjom, Nödtveidt je ipak priznao da je umiješan u ubojstvo. U svojem je svjedočanstvu rekao da je sve počelo u noći s 21. na 22. srpnja 1997., kad je s Vladom i još dvojicom prijatelja išao po raznim kafićima i pio. U ranim jutarnjim satima ta su druga dva prijatelja otišla kući, a Nödtveidt i Vlad počeli su se šetati središtem grada. Kad su se našli u blizini parka poznatom kao mjesto na kojem su se sastajali homoseksualci prišao im je stranac. Ta je osoba primijetila kakvu odjeću nose i upitala ih jesu li sotonisti te da bi htjela saznati nešto više o tom kultu. U početku su Nödtveidt i Vlad pokušali otjerati tog neznanca, ali ih je i dalje pratio. Tako su upoznali Meddoura.[lo 7]
Nödtveidt i Vlad na kraju su pozvali Meddoura da ih slijedi do Nödtveidtova stana. Na putu im je Meddour ponašanjem i govorom dao do znanja da je homoseksualac, što ih je uvrijedilo i razljutilo. Kad su stigli do Nödtveidtova stana, Meddour se uplašio i odbio je ući. Nödtveidt i Vlad tad su mu predložili da nastave razgovarati o sotonizmu u Keillers parku. Zatim su ponovno otišli u grad, ali prije odlaska Nödtveidt je ušao u svoj stan i uzeo pištolj i omamljivač. Kad su stigli u Keillers park, Vlad je uzeo Nödtveidtov omamljivač i neuspješno pokušao onesposobiti Meddoura. Meddour je pokušao pobjeći, ali ga je u tome spriječio Vlad, koji ga je upucao u leđa, a onda je uslijedio i metak u glavu.[lo 8]
Vlad je također priznao da je sudjelovao u ubojstvu nakon što ga je policija suočila s proturječjem. Njegovo je svjedočanstvo bilo vrlo slično Nödtveidtu, no postojala je jedna ključna razlika: tvrdio je da je Nödtveidt držao pištolj i da ga je on upucao dvaput.[lo 9]
Pozadina
Istraga je geteboršku policiju upoznala s black metalom i sotonizmom.
Black metal
Nödtveidt je bio frontmen sastava Dissection koji je stekao popularnost u sceni black metala,[3] podžanra heavy metala čije tekstove karakteriziraju okultizam i nasilje,[sr 6] kao i ekstremno ponašanje i životni stil njegovih sljedbenika.[sr 7] Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća scena je već postala poznata po nasilnim smrtima.[sr 8]
Godine 1991. Per Ohlin, švedski pjevač norveškog sastava Mayhem, počinio je samoubojstvo.[sr 9] Upucao se u glavu sačmaricom.[lo 10] Njegovo je tijelo pronašao vođa skupine, Øystein Aarseth, koji nije odmah nazvao policiju, nego je otišao kupiti jednokratnu kameru i potom slikao truplo; jedna od tih fotografija iskorištena je za bootleg Dawn of the Black Hearts (čiji je autor, Mauricio Montoya Botero, 2002. počinio samoubojstvo).[4][sr 10]
Iduće je godine Bård "Faust" Eithun, Aarseth suradnik, nasmrt izbo homoseksualaca u parku u Lillehammeru. Ubojica je naknadno rekao da je motiv bila homofobija.[sr 11] Samog je Aarsetha 1993. nasmrt izbo norveški glazbenik Varg Vikernes, poznat po svojem samostalnom projektu Burzum. Vikernes tvrdi da je ubio Euronymousa u samoobrani jer ga je Aarseth navodno planirao ubiti. Vikernes, koji je također optužen za spaljivanje triju crkvi, 1994. je godine osuđen na 21 godinu zatvora.[sr 12]
Sotonizam
Kad je policija 15. i 18. prosinca 1997. uhitila Vlada i Nödtveidta, u njihovim je stanovima otkrila sotonističke oltare.[lo 11] U stanu prvog uhićenika otkrivena je i ljudska lubanja, zbog čega je optužen za posjedovanje ljudskih dijelova.[lo 12] Nödtveidt i Vlad bili su članovi sotonističke organizacije Misanthropic Luciferian Order (MLO); Vlad je jedan od njezinih osnivača, a policija tvrdi da nikad nije imala više od nekoliko članova.[lo 13]
Tijekom istrage policija je ispitivala bivše članove MLO-a, koji su opisali tu organizaciju i okultne ceremonije kojima su prisustvovali. U sklopu rituala bili su meditacija, invokacija demona i žrtvovanje životinja (poglavito mačaka, koje su kupljene preko malih oglasa). U tjednima prije ubojstva Josefa ben Meddoura Vlad je počeo zastupati sve radikalnije stavove, a članovi su počeli raspravljati o žrtvovanju ljudi i masovnom samoubojstvu. Nakon sastanka u Nödtveidtovu stanu sastavljen je popis mogućih žrtava. Na tom su se popisu nalazili nekadašnji sljedbenik koji je napustio organizaciju, članovi Dissectiona i Nödtveidtova djevojka.[lo 14]
Zbog tih su planova neki sljedbenici napustili MLO jer nisu željeli sudjelovati ni u kakvim ubojstvima ili zato što su se bojali za vlastiti život. Zbog toga je u vrijeme uhićenja broj aktivnih članova organizacije pao na tri osobe: Nödtveidta, Vlada i njegovu djevojku.[lo 15]
Suđenje
Tijekom sudskog procesa nije se moglo utvrditi je li u pitanju sotonistički zločin, odnosno oblik prinošenja ljudske žrtve o kojem su govorili članovi MLO-a, ili zločin iz mržnje koji je potaknula ljutnja Nödtveidta i Vlada zbog Meddourove osobnosti. Inspektor Lars Ohlin, koji je rukovodio policijskom istragom, izjavio je da nema sumnje u to da je sotonizam utjecao na Nödtveidtov i Vladov čin, ali da je ključna bila i homofobija, zbog čega je švedska policija ubojstvo u Keillers parku klasificirala kao zločin iz mržnje.[sr 13]
Nödtveidta je 6. srpnja 1998. geteborški okružni sud osudio na osam godina zatvora zbog pomaganja u ubojstvu i posjedovanja vatrenog oružja bez dozvole. Vlad je osuđen na deset godina zbog ubojstva, nasilja nad svojom djevojkom, posjedovanja vatrenog oružja bez dozvole i posjedovanja ljudskih dijelova. Sve tri stranke podnijele su žalbu na presudu.[lo 13]
Prizivni sud za Zapadnu Švedsku svoju je presudu donio 25. rujna 1998. Nödtveidt je tad osuđen na deset godina zatvora, kao i Vlad, čija je presuda potvrđena.[lo 13]
Epilog
Nödtveidt i Vlad oslobođeni su 2004., nakon što su u zatvoru proveli sedam godina.[sr 14] Nödtveidt je 2006. počinio samoubojstvo. Njegovo je tijelo pronađeno u njegovu stanu; bio je okružen krugom svijeća, a pored njega se nalazila ritualna knjiga.
Tijelo Josefa ben Meddoura preneseno je u Alžir. Pokopan je u glavnom gradu Alžiru.[sr 15]
Bilješke
Izvori
- ↑ "Mordet i Keillers park" (švedski). http://www.svenskamord.se/mordet-keillers-park/ Pristupljeno 8. veljače 2019.
- ↑ "Aftonbladet nyheter : Flickvännens blodbad i TV". http://members.tripod.com/black_metal/dissection/satan2.html Pristupljeno 8. veljače 2019.
- ↑ Lindstrand, Niclas (19. kolovoza 2006.). "Metalsångare tog sitt liv" (šved.). Dagens Nyheter. http://www.dn.se/kultur-noje/musik/metalsangare-tog-sitt-liv/
- ↑ "Dawn of the Black Hearts by Mayhem". http://www.metal-archives.com/albums/Mayhem/The_Dawn_of_the_Black_Hearts_-_Live_in_Sarpsborg%2C_Norway_28-2%2C_1990/8075#
Bibliografija
P3 dokumentär om mordet i Keillers Park
Dana 24. ožujka 2013. švedska je radiopostaja P3 prenosila dokumentarnu seriju Ide Lundqvist o ubojstvu u Keillers parku.
- ↑ (šved.) 04:46 – 05:05 : Plötsligt ser han en man som ligger på mage...
- ↑ (šved.) 07:07 – 08:10 : De vet ännu ingenting om den mördade mannen...
- ↑ (šved.) 11:17 – 11:29 : Polisen har nu identifierat den man...
- ↑ (šved.) 08:42 – 08:52 : Mannen som butiksbiträdet säger har...
- ↑ (šved.) 22:12 – 22:22 : Det visar sig att samma kväll som Josef...
- ↑ (šved.) 27:52 – 28:16 : Och samtidigt som den här metalen slog igenom...
- ↑ (šved.) 01:12 – 01:29 : Black metal är inte bara en musikgenre...
- ↑ (šved.) 31:00 – 31:20 : Det är nu det tar sin början...
- ↑ (šved.) 32:00 – 32:24 : Och i slutet på 80-talet så flyttade...
- ↑ (šved.) 32:25 – 32:44 : Men när han upptäcktes av Øystein...
- ↑ (šved.) 36:03 – 36:31 : En av medlemmarna var en kille som...
- ↑ (šved.) 43:27 – 44:52 : Situationen i Norge blev ohållbar ganska...
- ↑ (šved.) 71:20 – 71:32 : Rätten lägger stor vikt på att det finns...
- ↑ (šved.) 72:06 – 72:09 : De släpps både två...
- ↑ (šved.) 76:17 – 76:33 : Eftersom Per Anders och Josef inte hade...
Satanistmordet i Keillers Park
Članak koji je napisao inspektor Lars Ohlin, koji je rukovodio istragom; izvorno je objavljen u knjizi Nordisk kriminalkrönika 1999. Ponovno je objavljen 2012. u 31. izdanju časopisa Veckans brott.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 2–3.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 2.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 4.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 (šved.) Ohlin (2012.), str. 5.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 5–6.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 6.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 7.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 7–9.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 9–10.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 12.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 7–8.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 8.
- ↑ 13,0 13,1 13,2 (šved.) Ohlin (2012.), str. 13.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 13–14.
- ↑ (šved.) Ohlin (2012.), str. 14.