Turski klen

Turskijev klen, Turski klen (latinski: Telestes turskyi) je stenoendemska slatkovodna vrsta ribe u Republici Hrvatskoj. Pripada redu šaranki (Cypriniformes) te porodici šarana (Cyprinidae). Rasprostranjena je u južnom dijelu jadranskog sliva, gdje je strogo ograničena na sliv rijeke Krke, s naglaskom na rijeke Krku i njezinu pritoku Čikolu.

Turskijev klen/Turski klen
Status zaštite
Datoteka:Status iucn2.3 CR hr.svg Status zaštite: Kritično
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Actinopterygii
Red:	Cypriniformes
Porodica:	Cyprinidae
Rod:	Telestes
Vrsta:	Telestes turskyi
Dvojno ime
Telestes turskyi Heckel, 1843
Sinonimi
Squalius turskyi (Heckel, 1843)

Opis vrste

Srednje je velika slatkovodna riba iz porodice šarana, izduženog tijela koje je blago bočno spljošteno. Tijelo je prekriveno sitnim, gusto poredanim međusobno preklapajućim cikloidnim ljuskama. Leđni dio tijela je taman, sive do maslinastosmeđe boje, dok su bokovi i trbuh srebrnkasto bijeli. Sredinom boka proteže se crna uzdužna pruga koja započinje na vrhu njuške te završava na repnom dršku. Pruga je jasnije vidljiva kod konzerviranih jedinki nego li kod živih primjeraka. Osnovice peraja su žućkaste do narančaste boje, dok su same peraje većinom prozirne. Bočna pruga je cjelovita, a usta su terminalna što ukazuje na hranjenje s riječnog dna.

Od ostalih pripadnika roda Telestes razlikuje se kombinacijom morfoloških obilježja. U bočnoj pruzi ima 71–79 ljusaka, 8½ razgranatih šipčica u podrepnoj peraji, 7½ razgranatih šipčica u leđnoj peraji te 8–9 škržnih šipčica. Najmanja visina tijela stane 2–2,2 puta u njegovu duljinu. Odrasli primjerci najčešće dosežu 10–15 cm standardne duljine, dok maksimalna ukupna duljina može iznositi do 20 cm, a prema pojedinim izvorima i do 25 cm.

Rasprostranjenost i stanište

Turskijev klen je stenoendem, odnosno vrsta izrazito ograničene rasprostranjenosti, čiji je prirodni areal sveden na usko geografsko područje. Rasprostranjenost je vezana isključivo uz sliv rijeke Krke, s potvrđenom prisutnošću u rijeci Krki i njezinoj pritoci Čikoli.

Najčešće nastanjuje plitke sporo tekuće dijelove vodotoka, uključujući glavne riječne tokove, izvore, rukavce, ali i manje stajaćice. Tijekom sušnog razdoblja neke jedinke se zadržavaju u preostalim lokvama koje služe kao privremeno stanište, dok se druge povlače u ponore i podzemna vodena tijela. Sličan oblik ponašanja zabilježen je i tijekom hladnih zimskih razdoblja, kada borave u mikrostaništima ili podzemlju, čime izbjegavaju nepovoljne uvjete.

Prema pojedinim autorima, turskijev klen bio je u prošlosti rasprostranjen i u Bosni i Hercegovini, u krškim vodotocima Livanjskog polja i jezeru Buško blato. Međutim, kasnijim taksonomskim analizama te su populacije izdvojene kao zasebna vrsta, Squalius tenellus, čime je potvrđeno da je današnja rasprostranjenost turskijevog klena ograničena isključivo na sliv rijeke Krke u Hrvatskoj.

Biologija vrste

Biologija turskijevog klena još uvijek nije u potpunosti istražena, no pretpostavlja se da je u velikoj mjeri slična biologiji srodnih vrsta iz roda Telestes. Zadržava se u plićim dijelovima vodotoka s umjerenom do slabom strujom, gdje se hrani pretražujući dno. Prehrana se temelji pretežito na vodenim beskralježnjacima, osobito ličinkama kukaca (Ephemeroptera, Trichoptera, Diptera), sitnim rakovima te organskom detritusu. Vrsta živi u plovama što predstavlja učinkovitu zaštitu od predatora. Tijekom sušnih razdoblja ili zime, kada se vodostaji površinskih tokova smanjuju ili presušuju, jedinke se mogu povlačiti ponore ili podzemne vodene sustave, gdje preživljavaju nepovoljne uvjete. Sezonsko korištenje podzemnih staništa karakteristično je za dinarske krške ribe i smatra se ključnom prilagodbom na hidrološke oscilacije.

Razmnožavanje se odvija u proljetnim i ljetnim mjesecima, najčešće pri porastu vodostaja i stabilizaciji temperature vode. Ribe se tada okupljaju u skupine, a ženke odlažu jaja među kamenjem ili šljunkom. Mužjaci u mrijestu razvijaju mrijesne kvržice na glavi i prednjem dijelu tijela.

Životni vijek vrste procjenjuje se na nekoliko godina, uz relativno spor rast. Zbog uske specijalizacije na hladne, čiste i oksigenirane vode, ova vrsta pokazuje veliku osjetljivost na promjene okoliša.

Filogenija

Filogenetska istraživanja roda Telestes u dinarskom kršu pokazuju da je današnja rasprostranjenost rezultat izolacije populacija zbog geoloških i hidroloških promjena. Područja rasprostranjenosti vrsti roda Telestes često su vezana uz pojedina krška polja ili sustave ponornica, što upućuje na dugotrajnu izolaciju populacija i slabu sposobnost širenja glavnim riječnim tokovima zbog njihove specijalizacije za život u krškim vodama. Takva ekološka prilagodba, omogućila je preživljavanje u specifičnom okolišu te istodobno rezultirala specijacijom i visokom razinom endemizma. Smatra se da je razdvajanje evolucijskih linija unutar roda Telestes povezano s geološkim i hidrološkim promjenama u dinarskom kršu koje su se odvijale tijekom kasnog neogena, a posebice u pleistocenu.

Ugroženost

Zbog izrazito ograničene rasprostranjenosti i specifičnih ekoloških uvjeta, turskijev klen iznimno je osjetljiv na promjene u staništu. Najveće prijetnje predstavljaju regulacija i kanaliziranje rijeka te crpljenje vode što rezultira promjenom hidrološkog režima, ali i strane vrste. Kanaliziranjem vodotoka stvaraju se uvjeti za širenje invazivnih vrsta poput gambuzije (Gambusia holbrooki), crnog patuljastog soma (Ameiurus melas) i kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss), koje ulaze u kompeticiju s turskijevim klenom ili su predatori nad njim.

Dodatni problem predstavlja crpljenje vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina, posebice ljeti tijekom sušnih perioda što može dovesti do gubitka staništa i povećane smrtnosti riba. Klimatske promjene, koje produljuju sušna razdoblja i pojačavaju hidrološke ekstreme, dodatno povećavaju rizik za opstanak vrste. Poseban problem predstavlja i ispuštanje otpadnih voda, primjerice s područja Drniša, koje tijekom razdoblja niskog vodostaja nizvodne dijelove rijeke Čikole mogu učiniti potpuno nepogodnima za život riba. Zbog svih navedenih čimbenika, turskijev klen smatra se visoko osjetljivom vrstom na promjene okoliša.

Zaštita

Zakonski je zaštićena vrsta na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U Hrvatskoj je turskijev klen proglašen strogo zaštićenom vrstom temeljem Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16) i Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13), čime je zabranjeno njegovo namjerno hvatanje, uznemiravanje, uništavanje staništa i ostalo što može ugroziti populaciju. Cijeli areal vrste nalazi se unutar područja Ekološke mreže Republike Hrvatske (Natura 2000) – HR2000918 (Šire područje NP Krka) i HR2000919 (Čikola), iako su ta područja primarno određena za očuvanje drugih ribljih vrsta, pa je nužno dodatno usmjeriti mjere zaštite upravo na ovu vrstu.

Prema međunarodnim procjenama, vrsta je na Crvenom popisu IUCN-a kategorizirana kao kritično ugrožena (CR), a isti status ima i u nacionalnim procjenama u Hrvatskoj. Uvrštena je i u Dodatak III Bernske konvencije, što obvezuje na očuvanje njezinih populacija i staništa te reguliranje aktivnosti koje mogu imati negativan utjecaj.

Preporučene mjere očuvanja uključuju zaštitu staništa i uspostavu posebnog ihtiološkog rezervata u slivu rijeke Krke, zabranu daljnjih hidrotehničkih zahvata u vodotocima, ograničavanje crpljenja vode i sprječavanje onečišćenja. Također je potrebno provesti istraživanja veličine populacije, detaljnije proučiti biologiju i ekologiju vrste, izraditi plan zaštite te uspostaviti monitoring kojim bi se redovito pratilo stanje populacije i učinkovitost mjera očuvanja.