Tramvajski promet u Dubrovniku
 Tramvajski promet u Dubrovniku | |
|---|---|
 | |
| Opće informacije | |
| Država | Hrvatska |
| Grad | Dubrovnik |
| Otvaranje | 22. prosinca 1910. |
| Ukidanje | 20. ožujka 1970. |
| Infrastruktura | |
| Širina kolosijeka | 760 mm |
| Depoi | 1 |
| Operacija | |
| Linije | 2 |
Portal  Tramvajski promet
| |
Električni tramvaj u Dubrovniku prometovao je od 1910. do 1970. Vozio je na relaciji Pile - Gruž (koji u vrijeme pokretanja tramvaja nije bio sastavni dio Dubrovnika) i Pile - Lapad, koja je naknadno izgrađena 1928. Bio je to jedini tramvaj koji je prometovao u Dalmaciji[1].
Povijest[uredi | uredi kôd]
Gradnjom uskotračne pruge Brod – Bosanski Brod – Doboj – Sarajevo te Sarajevo – Metković (Ploče), kao i pruge Gabela – Zelenika (s odvojkom prema Dubrovniku), Dubrovnik dobiva na značaju u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Izgradnja pruge je potakla i ideju o povezivanju Gruža i Pila, a obzirom da je Gruž u to vrijeme bio luka ali i periferija grada. Prva pretpostavka za ostvarenje ove ideje bila je izgradnja i početak rada elektrane u Dubrovniku 1. lipnja 1901. Već 1905. je osnovan Odbor za gradnju električnog tramvaja. Gradnja je napravljena (za to vrijeme) u rekordnom roku od 48 radnih dana. Širina kolosijeka bila je 760 mm. Od tvrtke "Grazer Wagonen und Maschinenfabrik" iz Graza nabavljeno je pet motornih kola (označenih brojevima od 1 do 5), tri zatvorene prikolice (označene brojevima 21, 22 i 23) te kolni ormar i kolni slog.[1]
Pogodbu između Općine i Dubrovačke električne željeznice potpisali su za Općinu dr. Ivo Degiulli i dr. Mato Gracić, a od strane DEŽ-e predstavnici Luko Bona i Mato Šarić. Ugovor je odobrilo Općinsko vijeće 16. III. 1913., a dokument je ovjerio Zemaljski odbor Dalmacije u Zadru 1. VIII. 1913.
Prometovanje tramvaja[uredi | uredi kôd]
Promet je pušten u pogon 22. prosinca 1910. Postojale su dvije tramvajske linije: Linija br. 1 - od Pila do kolodvora (željezničke stanice) te od Pila do Lapada (Linija br. 2). U motorna kola putnici su ulazili na stražnjoj, a izlazili na prednjoj platformi, dok su u prikolicu su ulazili sa svih strana.
Uoči Prvog svjetskog rata postojala je zamisao da se pruga produži od Pila do Ploča. Bila su osigurana i znatna sredstva za to, međutim, ta zamisao nikada nije realizirana[2].
Zanimljivosti vezane za dubrovački tramvaj su da je od samog početka prometovanja postojao je i vagon za poštu, a mogle su se naručiti i posebne tramvajske vožnje izvan voznog reda.[2]
Kraj prometovanja[uredi | uredi kôd]
Uslijed dotrajalosti i otkazivanja kočnica, 7. ožujka 1970. dogodila se prometna nesreća u kojoj je tramvaj garažnog broja 5 iskočio iz tračnica. Tom prilikom poginuo je jedan putnik, a četrnaest ih je bilo ozlijeđeno. Dva dana nakon nesreće promet na relaciji Pile – Bolnica je obustavljen, a 20. ožujka iste godine tramvajski promet u Dubrovniku je potpuno obustavljen.[3]
Jedna garnitura motornih kola (br. 7) s otvorenom prikolicom (br. 23) iz 1912. danas je izložena u Tehničkom muzeju u Zagrebu. U tramvajskom muzeju u Grazu izložena je obnovljena prikolica/ bajvagen br. 25, a motorna kola br. 1 stoje spremljena u skladištu u Ferlachu. U trenutku pisanja ovog teksta (2020.) još ne postoje planovi o obnovi ovih kola. Motorna kola br. 10 i dvije prikolice (br 27 i 28) neko su vrijeme obnovljeni služili kao ukras kafića u Cavtatu. Danas su u lošem stanju.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 Dobrodošli u Dubrovnik, zima 2010./11., 100 godina dubrovačkog tramvaja, TZ grada Dubrovnika, 2009., ISSN 1334-160X, str. 17.
- ↑ 2,0 2,1 Priče iz knjige „Dubrovački spomenar“ Vedrana Benića: Dubrovački tramvaj Pristupljeno 29. studenoga 2013.
- ↑ Prije 43 godine dogodila se najteža nesreća u povijesti dubrovačkog tramvaja Pristupljeno 7. ožujka 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| ||||||||||||||||
Nedovršeni članak Tramvajski promet u Dubrovniku koji govori o željezničkom prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.