Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Toplokrvne životinje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Toplokrvne životinje (endotermne) stvaraju toplinu te da im tijelo ima stalnu tjelesnu temperaturu bez obzira na temperaturu okoline. U toplokrvne životinje spadaju samo ptice, sisavci i neke vrste riba. Životinje su većinom hladnokrvne (heterotermne), što znači da je njihova tjelesna temperatura uvjetovana temperaturom okoline. Razlike u temperaturi imaju dalekosežne posljedice na način života životinja, jer je tijelo aktivnije kada je toplo. Hladnokrvne životinje kao što su gmazovi, vodozemci i kukci vrlo su aktivne kada je toplo, ali se njihova aktivnost uspori kada vanjska temperatura padne.

One mogu apsorbirati nešto topline sunčajući se, ali ako temperatura padne ispod 10°C, njihovi mišići rade tako polako da se jedva pokreću. S druge strane, promjena temperature slabo djeluje na ptice i sisavce. Njihova unutrašnja toplina i izolacija omogućuju im da budu aktivni i kad se temperatura spusti ispod temperature ledišta.

U posebnoj su opasnosti od smrzavanja ribe, jer se njihove tjelesne tekućine normalno lede na -0,8°C, a polarna mora uglavnom su hladnija. Kako bi se spriječilo smrzavanje, u krvi mnogih hladnokrvnih vrsta nalaze se proteini koji snizuju ledište. Neki kukci mogu preživjeti na -45°C a da u njihovim tjelesnim tekućinama ne nastaju kristalići leda.

Osnovni ograničavajući faktori rasprostranjenosti i brojnosti sisavaca u svijetu su: temperatura u okolišu i dostupnost vode.

U svijetu se u različitim područjima mogu zabilježiti temperature u rasponu između -50°C i 50°C. Sisavci mogu preživjeti raspon temperatura tijela između 0°C i 45°C - Međutim mogu biti aktivni u znatno užem rasponu – 30°C do 42°C.

Organizmi su se godinama grupirali prema tome da li zadržavaju stalnu temperaturu tijela:

- homeotermni = održavaju temperaturu oko otprilike stalne točke - također ih zvali (toplokrvni)

- poikilotermni = dopuštaju da im se temperatura prilagodi temperaturi okoliša (hladnokrvni)

Tapodjela je zastarjela Te se danas organizmi klasificiraju kao:

- Ektotermi – ne koriste metabolizam za proizvodnju topline i imaju temperaturu tijela koja se prilagođava temperaturi okoliša.

- Endotermi – koriste metabolizam za stvaranje tjelesne topline i održavanje temperature iznad temperature okoliša – posjeduju znatno složeniji dišni i krvožilni sustav.

- Heterotermi – negdje između ovih gornja dva ekstrema - regulacija tjelesne temperature se mijenja tijekom vremena ili između različitih dijelova tijela – karakteriziraju ih hibernacija, torpor i estivacija.

Prednosti endotermije:

– povećana efikasnost kretanja (trčanje, let) - lov plijena i izbjegavanja predatora - fleksibilnost i izdržljivost

– superiornost u osvajanju novih staništa i niša, ali i u obrani

– veći uspjeh snubljenja i parenja

– neovisnost od temperaturnih ekstrema kao i od sunca

– produljenje perioda aktivnosti

– korištenje aerobnog metabolizma za dobivanje energije

Nedostatci endotermije:

– povećane potrebe za energijom – 5-10 puta (pri 38°C)

– hrana potrebna često i treba je mnogo

– skupo održavanje bazalnog metabolizma (čovjek troši 1300- 1800 kcal/dan, dok neki ektotermi organizmi troše samo 60 kcal/dan)

– povećana osjetljivost na toplinski stres

– povećana potrošnja i potreba za kisikom

Termoregulacija tj. prijenos topline osim o fizikalnim procesima ovisi i o drugim faktorima: odnosu površine i mase tijela, obliku tijela, izolaciji, vrsti masnog tkiva, količini masnog tkiva (fizičke značajke), količini insolacije, zemljopisnoj dužini, vjetaru, tlaku, vlazi (faktori okoliša).

Organizmi primjenjuju razlivite prilagodbe za termoregulaciju: – izolacija (koža, dlaka, krzno, mast), – prilagodbe krvotoka (protustrujna izmjena) – hlađenje isparavanjem (znojenje) – ponašanje (drhtanje) – prilagodba proizvodnje metaboličke topline bez drhtanja (smeđe masno tkivo ima veliku količinu masnih kiselina i mitohondrija).