TopSat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

TopSat (taktički optički satelit), britanski eksperimentalni satelit. Projekt izrade financiralo je Britansko ministarstvo obrane. Prvi satelit izrađen u Surreyju bio je pokusni, ali UoSAT-12 lansiran 1999. doveo je do razvoja i lansiranja operativne skupine satelita za snimanje ugroženih (nesrećama pogođenih) područja (DMC). DMC je omogućio tehnološku bazu za budući TopSat projekt. Razvile su ga tvrtke QinetiQ i Surrey Satellite Technology Limited (SSTL). TopSat se rabi za dostavljanje operativnih informacija vojnim korisnicima. SSTL i QinetiQ rade na razvoju satelita većih performansi koji će naslijediti TopSat u operativnoj uporabi. Tvrtka SSTL je udružila snage s EADS-Astriumom u dizajniranju satelita koji će nositi radar visoke razlučivosti sa sintetičkom aperturom (otvorom antene) (SAR) za nadzor u svim vremenskim uvjetima. Ključ takvih i ostalih razvojnih zadaća za svemirske vojne aplikacije je pojava malenih satelita (malenih dimenzija i težine u odnosu na klasične svemirske letjelice) koji pak mogu uspješno obaviti zadanu misiju. Sve je to izravan rezultat revolucije u elektronici. Inženjeri iz tvrtke SSTL napominju kako procesiranje podataka dominira na velikim računalima (mainframe), a maleni sateliti su kao osobna računala (PC) u svemiru te se očekuje slična razina rasta. TopSat je ustvari “pojačani mikro satelit” klase oko 150 kilograma. [1]

TopSat, težine 120kg, baziran je na SSTL-ovoj poboljšanoj obitelji mikrosatelita. Satelit je sastavljen kao slojevita konstrukcija, od naslaganih strojno obrađenih aluminijskih ladica u kojima su glavne elektroničke komponente, a sama struktura dodaje određeni stupanj zaštite od radijacije, zajedno sa solarnim ćelijama koje formiraju kutiju oko svega. Momentni kotači (zamašnjaci) omogućuju nadzor visine, a potisnici za korekciju (rabe električno zagrijan plin) omogućuju orbitalna podešavanja.[1]

Iako je TopSat ograničen nekim mogućnostima – kapacitet memorije i podatkovnog linka koji dopuštaju samo pet slika dnevno te ima projektirani radni vijek od godinu dana – pokazao se kao vrlo uspješan od dana lansiranja, bilo je to 27. listopada 2005. Projekt TopSat uključuje i mobilnu zemaljsku postaju – na vozilu Land Rover (s posebno montiranom antenom). Satelitu se mogu zadavati zadaće i nadzirati iz mobilne postaje izravno na bojišnici. Korisnici imaju uključene posebne operativne zajednice koje običavaju raditi s javnim slikovnim materijalima, zato što ne zahtijevaju neko posebno rukovanje na terenu.[1]

Operativni sustav mogao bi biti nešto veći – težine oko 150 kilograma. Mogao bi imati razlučivost od 1 do 1,5 metra i veći nagibni kut – do 45° sa svake strane od središnje crte – čime se pokriva šire područje, te kapacitetom od 30 do 60 slika po danu i dvije slike pri svakom prolazu.[1]

Zbog ograničenog proračuna, TopSat je bio projektiran za ostvarenje samo pola od razlučivosti jednog operativnog elektro-optičkog (EO) mikrosatelita – oko 2,5 m iz sinkrone orbite na 600 km od zemlje (aktualna razlučivost je niža zbog postavljanja satelita u orbitu na 686 km). Nosi fiksnu kameru razvijenu u Rutherford Appleton Laboratoriesu te rabi novu tehnologiju fotografiranja: kako bi se povećalo vrijeme ekspozicije, te se dobila kvalitetna slika pomoću manjeg otvora blende i manjom kamerom, cijela letjelica mora rotirati kako prelazi iznad cilja pri čemu drži kameru usmjerenu prema objektima i to bez zamućenja slike.[1]

TopSat je prvi korak prema stvaranju sustava satelita iz vizije ISTAR skupine, satelita uključujući letjelice s optičkim senzorima, SAR (radar sa sintetičkim otvorom antene) i SIGINT senzorima, pri čemu SAR sateliti navode optičke, a SIGINT sateliti navode SAR i optičke satelite. [1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Hrvatski vojnik Satelitska mikrorevolucija.Pripremio Marijo Petrović. Broj 112. 4. srpnja 2006. (pristupljeno 23. siječnja 2020.)
50px  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.