Tomislav Sabljak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tomislav Sabljak (Zagreb, 15. veljače 1934. - 2. siječnja 2026.) bio je hrvatski književnik, novinski urednik, prevoditelj i sveučilišni predavač. Pisao je novele, pripovijetke i kratke priče.

Kao pripovjedač, želio je što više prodrijeti u intimnost likova, a priče su mu na svoj način nezavršene. Svaka priča bila je potraga za kršćanskom vjerom. U prozi miješao je stvarnost i fikciju. Pišući o ratu i poraću, radnja mu skreće, ali "ne bježi od ključnih detalja, odgovora o krivcima počinjenih zločina, solženjicinovski pletući ispitivanja »neprijatelja naroda« od OZNA-e i KNOJ-a, nenapisane presude i prijeke sudove."

Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Scenarist je filmova Usporeno kretanje Vanče Kljakovića, Ujed anđela Lordana Zafranovića, 1984. i Dubrovački suton Željka Senečića, 1999.[1]

Djela

  • zbirke pjesama: Nemiri tijela, 1955., Situacije, 1960., Krvavo prijestolje, 1972., Boljima od nas, 1988.
  • kratke priče: Pas ispod kože, 1987., Jesen našeg nezadovoljstva, 1988., Jarčevo oko, 2009., Njihovi osamljeni gospodari: 15 horora iz 1945., 2013.
  • feljtoni: Pisac u kavezu, 1989.; Fantom tiranije, 1993.
  • kritike i eseji: Opaske o uvjeravanju, 1977., Blasfemija čitanja: ironijska upotreba teksta, 1999., Zavođenje čitatelja, 2013., Svjetionik na otoku, 2020.

Urednik

  • zbornik radova Ante Starčević i njegovo djelo/ Znanstveni skup o 100. obljetnici Oca domovine, 18. i 19. travnja 1996. u Zagrebu

Izvori

  1. Preminuo Tomislav Sabljak dhk.hr Preuzeto 3. siječnja 2026.