Toma Čelanski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Toma Čelanski
Datoteka:Tommaso da Celano dipinto.jpg
Rođenje oko 1185. – 1190.
Smrt oko 1260.

Toma Čelanski (talijanski: Tommaso da Celano; Celano, oko 1185. – 1190. – San Giovanni di Val de’ Varri, oko 1260.) bio je talijanski franjevac, hagiograf i pjesnik. Poznat je ponajprije kao prvi životopisac svetoga Franje Asiškoga. Njegova su djela važni izvori za proučavanje Franjina života i početaka franjevačkoga reda. Tradicionalno mu se pripisuje i posljednica Dies Irae, premda njegovo autorstvo nije pouzdano utvrđeno.[1]

Životopis

Rođen je u Celanu u talijanskoj pokrajini Abruzzo. Točni datumi njegova rođenja i smrti nisu poznati. Njegovi spisi svjedoče o dobrom poznavanju latinskoga jezika, Biblije i djela crkvenih otaca. Oko 1215. pridružio se bratstvu Franje Asiškoga.[1]

Godine 1221. sudjelovao je na generalnom kapitulu u Porcijunkuli, nakon kojega je s Cezarijem iz Speyera otišao u franjevačku misiju u Njemačku. Ondje je obnašao službe kustoda i provincijalnoga vikara, a zatim se vratio u Italiju.[2]

Nakon Franjine kanonizacije 1228. papa Grgur IX. povjerio mu je pisanje svečeva životopisa. Poslije je na poticaj poglavara franjevačkoga reda sastavio i druga djela o Franji.[2]

Posljednje godine života proveo je kao duhovnik zajednice klarisa u San Giovanniju di Val de’ Varri. Umro je oko 1260. godine, a njegovi se posmrtni ostatci čuvaju u crkvi svetoga Franje u Tagliacozzu.[3]

Djela

Toma Čelanski pisao je na latinskom jeziku. Njegova najvažnija djela posvećena su životu, duhovnosti i čudesima Franje Asiškoga:

  • Prvi životopis (Vita beati Francisci, poznat i kao Vita prima) nastao je 1228. – 1229. po nalogu pape Grgura IX. Obuhvaća Franjin život, smrt, kanonizaciju i čudesa.
  • Životopis za uporabu u koru (Legenda ad usum chori) kraći je prikaz Franjina života, sastavljen oko 1230. za liturgijsku uporabu.[1]
  • Drugi životopis (Memoriale in desiderio animae, poznat i kao Vita secunda) nastao je četrdesetih godina 13. stoljeća na poticaj generalnoga ministra Krescencija iz Jesija. Dopunjuje prethodni životopis svjedočanstvima o Franjinim djelima i riječima.
  • Rasprava o čudesima svetoga Franje (Tractatus de miraculis sancti Francisci) sastavljena je pedesetih godina 13. stoljeća na poticaj generalnoga ministra Ivana iz Parme.[2]

Pripisuju mu se i Životopis svete Klare (Legenda sanctae Clarae virginis) te liturgijske pjesme Fregit victor virtualis i Sanctitatis nova signa. Pitanje njegova autorstva posljednice Dies irae ostalo je predmetom rasprava.[2]

Kraći životopis i njegova recepcija u Hrvatskoj

Tominu opusu pripada i kraći Franjin životopis nastao tridesetih godina 13. stoljeća, koji je u novije vrijeme ponovno prepoznat. Hrvatsko izdanje predstavljeno je 2025. pod naslovom Pronađeni životopis svetog Franje Asiškoga – nepoznati životopis Tome Čelanskog, uz istraživanje Jacquesa Dalaruna. Prema istraživanjima predstavljenima uz knjigu, zagrebački su se kanonici tim tekstom služili za blagdan svetoga Franje sve do kraja 18. stoljeća.[4]

Štovanje

Na njegovu se grobu razvilo lokalno štovanje, a u Katoličkoj Crkvi vodi se postupak za njegovo proglašenje blaženim. U hrvatskim franjevačkim izvorima navodi se kao sluga Božji.[1]

Izvori

Vanjske poveznice

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Toma Čelanski. Svjetlo riječi 0. 10. siječnja 2024 1. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Thomas of Celano. The Catholic Encyclopedia 0. 1912 1. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
  3. ↑ Beato Tommaso da Celano – Religioso francescano. Santi e Beati 0. Pristupljeno 8. studenoga 2026.
  4. ↑ Predstavljen nepoznati životopis sv. Franje. Informativna katolička agencija 0. 19. rujna 2025 1. Pristupljeno 8. studenoga 2026.