Tjesnačnik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Načini tvorbe
zatvornik
sibilant
otvornik
nazal
dotačnik
vibrant
aproksimant
likvid
samoglasnik
polusamoglasnik
lateralna tvorba
Ova stranica sadrži fonetske simbole u zapisu IPA, koji se možda neće ispravno prikazati u nekim preglednicima (browserima).
uredi

Tjesnačnik (frikativ)[1] je vrsta suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal, koji se tvori npr. između jezika i zuba ili nepca.

U hrvatskome standardnom jeziku frikativa je šest, to su: z, ž, s, š, f, h. Međunarodna fonetska abeceda (IPA) poznaje širi skup tjesnačnika, npr. sibilantni frikativi:

  • [s] bezvučni nadzubni
  • [z] zvučni nadzubni
  • [sʼ] nadzubni
  • [s̪] bezvučni zubni
  • [z̪] zvučni zubni
  • [s̺] bezvučni prednje-nadzubni
  • [z̺] zvučni prednje-nadzubni
  • [s̠] bezvučni stražnje-nadzubni
  • [z̠] zvučni stražnje-nadzubni
  • [ʃ] bezvučni stražnje-nadzubni
  • [ʒ] zvučni stražnje-nadzubni
  • [ɕ] bezvučni nadzubno-prednjonepčani
  • [ʑ] zvučni nadzubno-prednjonepčani

Izvori

  1. Hrvatska enciklopedija S, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.)


P linguistics.svg Nedovršeni članak Tjesnačnik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.