Tjesnačnik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Načini tvorbe |
---|
zatvornik |
sibilant |
otvornik |
nazal |
dotačnik |
vibrant |
aproksimant |
likvid |
samoglasnik |
polusamoglasnik |
lateralna tvorba |
Ova stranica sadrži fonetske simbole u zapisu IPA, koji se možda neće ispravno prikazati u nekim preglednicima (browserima). |
uredi |
Tjesnačnik (frikativ)[1] je vrsta suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal, koji se tvori npr. između jezika i zuba ili nepca.
U hrvatskome standardnom jeziku frikativa je šest, to su: z, ž, s, š, f, h. Međunarodna fonetska abeceda (IPA) poznaje širi skup tjesnačnika, npr. sibilantni frikativi:
- [s] bezvučni nadzubni
- [z] zvučni nadzubni
- [sʼ] nadzubni
- [s̪] bezvučni zubni
- [z̪] zvučni zubni
- [s̺] bezvučni prednje-nadzubni
- [z̺] zvučni prednje-nadzubni
- [s̠] bezvučni stražnje-nadzubni
- [z̠] zvučni stražnje-nadzubni
- [ʃ] bezvučni stražnje-nadzubni
- [ʒ] zvučni stražnje-nadzubni
- [ɕ] bezvučni nadzubno-prednjonepčani
- [ʑ] zvučni nadzubno-prednjonepčani
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija S, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.)
Nedovršeni članak Tjesnačnik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.