Tisserandov parametar
Tisserandov parametar ili Tisserandova invarijanta je vrijednost koja se koristi za kvalifikaciju odnosa između relativno malog nebeskog tijela i većeg tijela koje perturbira njegovu orbitu. Tisserandov parametar je aproksimacija odnosa pomoću sustava triju tijela, te se koristi u situacijama kada se mase svih triju tijela jako razlikuju (kao primjerice mase Sunca, nekog planeta i nekog asteroida). Nazvan je po francuskom astronomu Félixu Tisserandu.
Za tijelo s velikom poluosi a, ekscentricitetom e i inklinacijom i, te veliku poluos aP perturbirajućeg tijela, Tisserandov parametar iznosi[1][2]
- [math]\displaystyle{ T_P\ = \frac{a_P}{a} + 2\cos i\sqrt{\frac{a}{a_P} (1-e^2)} }[/math]
Tisserandov parametar koristan je jer se njegova vrijednost otprilike očuvava prilikom nekih perturbacija orbitalnih parametara manjeg tijela zahvaljujući Tisserandovoj relaciji.
Primjene
- Tisserandov parametar u odnosu na Jupiter (TJ) često se koristi za raščlanjivanje asteroida (obično TJ > 3) od kometa Jupiterove obitelji (obično vrijedi 2 < TJ < 3).[3]
- Mali planeti damokloidi se definiraju kao tijela s TJ < 2.[4]
- Očuvanje vrijednosti parametra prije i poslije susreta s perturbirajućim tijelom koristi se da bi se potvrdilo ili opovrgnulo da su nebeska tijela opažena (na različitim orbitama) prije i poslije susreta jedno te isto tijelo.
- Isti efekt daje nam do znanja i neka ograničenja na moć efekta praćke u pogonjenju zemaljskih letjelica prema rubu Sunčevog sustava.
- Predlaže se korištenje Tisserandovog parametra u odnosu na Neptun (TN) kod transneptunskih objekata za razlikovanje objekata raspršenog diska (pod utjecajem Neptuna) od odvojenih objekata (posve izvan Neptunovog utjecaja).
- Tisserandov parametar mogao bi se upotrijebiti da se pokaže prisutnost supermasivne crne rupe u središtu Mliječne staze pomoću orbitalnih parametara obližnjih zvijezda.[5]
Vezani koncepti
Parametar je povezan s tzv. Delaunayevim standardnim varijablama, kojima se proučavaju perturbacije hamiltonijana u sustavu triju tijela. Ne uračunavši perturbacije višeg reda, vrijednost izraza [math]\displaystyle{ \sqrt{a(1-e^2)}\cos i }[/math] ostaje konstantna.
Kao posljedica toga javlja se rezonanca između promjena inklinacije i ekscentriciteta - Kozaijev mehanizam. Tim mehanizmom tijela u gotovo kružnoj orbiti s visokim ekscentricitetom tokom vremena mogu postupno prijeći u veoma ekscentričnu orbitu s malom inklinacijom. Taj mehanizam utječe na orbite blizusunčevih kometa, koji nagnutu orbitu na sigurnoj udaljenosti od Sunca mijenjaju u orbitu u ekliptici, ali s perihelom veoma blizu Sunčeve površine.
Izvori
- ↑ Murray, Carl D.; Dermott, Stanley F. (2000). Solar System Dynamics. Cambridge University Press. ISBN 0-521-57597-4
- ↑ Bonsor, A.; Wyatt, M. C. (11. ožujka 2012.). "The scattering of small bodies in planetary systems: constraints on the possible orbits of cometary material: Scattering in planetary systems" (engl.). Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 420 (4): 2990–3002. doi:10.1111/j.1365-2966.2011.20156.x. https://academic.oup.com/mnras/article-lookup/doi/10.1111/j.1365-2966.2011.20156.x
- ↑ "Dave Jewitt: Tisserand Parameter". http://www2.ess.ucla.edu/~jewitt/tisserand.html Pristupljeno 27. ožujka 2018.
- ↑ Jewitt, David C. (kolovoza 2013). "The Damocloids". UCLA – Department of Earth and Space Sciences. http://www2.ess.ucla.edu/~jewitt/damocloid.html Pristupljeno 15. veljače 2017.
- ↑ Merritt, David (2013). Dynamics and Evolution of Galactic Nuclei. Princeton: Princeton University Press. ISBN 9781400846122. https://openlibrary.org/works/OL16802359W/Dynamics_and_Evolution_of_Galactic_Nuclei