Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tercijarne publikacije

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Tercijarne publikacije (eng. tertiary publication) su publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata. Tercijarne su publikacije npr. tekući indeksi, bibliografije o bibliografijama, adresari, leksikoni, katalozi i sl. Tercijarni dokument (tercijarna literatura, engl. tertiary document)dokument koji nastaje kao rezultat pretvorbe (npr. konsolidacije ili prepakiranja)raspoloživih primarnih i sekundarnih informacija radi izrade ili njihova prikaza uobliku koji bolje odgovara potrebama korisnika. Tercijarni dokumenti fizički se često javljaju kao novi pa se mogu tretirati i obrađivati na isti način kao i primarni. Informacije koje oni sadrže nazivaju se tercijarnim informacijama.

Tercijarne – izvedene informacije nastaju konsolidacijom, prepakiranjem, reorganizacijom, evaluacijom, sintezom, kompaktiranjem, kondenzacijom, integracijom raspoloživih primarnih informacija s ciljem da ih se izrazi ili prezentira u obliku koji bolje odgovara potrebama specifičnih korisnika. One sadrže prvenstveno akumulirano, konsolidirano znanje (ili stav) čovječanstva u nekom momentu o nekoj problematici, predmetu, užoj ili široj disciplini . Mogu se pozivati na primarne dokumente ali to nije uvijek nužno . Hrvatski naziv, izvedene informacije ukazuje na karakter tih informacije, da su one izvedene iz primarnih – izvornih. Tercijarni dokumenti u kružnom informacijskom ciklusu nužno nastaju iza primarnih (jer se izvode informacije iz njih) i nakon sekundarnih (jer se autori, sastavljači tercijarnih dokumenata u šumi primarnih informacija nužno oslanjaju na sekundarne u pretraživačkom procesu i identifikaciji relevantnih primarnih izvora informacija).

Prednosti tercijarnih informacija za korisnike

  • pružaju sređeni uvid u mnogobrojne primarne izvore. Korisnik ne mora nabaviti, selektirati, vrednovati, pročitati velik broj primarnih izvora. Umjesto njega to je napravio autor, sastavljač, kompilator, uredništvo tercijarnog dokumenta,
  • obično sadrže evaulirane (kritični vrednovane) informacije,
  • sadrže trenutačne spoznaje, znanje čovječanstva o nekom predmetu (uz ograničenja da su namjenjeni pojedinim kategorijam korisnika, pa se dopuštaju određene slobode sastavljačima)
  • to su ili već konsolidirane informacije ili na putu do konsolidacije,
  • najprihvatljiviji su za krajnje korisnike jer se pišu, sastavljaju s određenom namjerom:
  • za određeni korisnički korpus što se može razlikovati po uzrastu, po obrazovnoj razini, itd.
  • da educiraju ili informiraju površno ili detaljno, da bude pomagalo pri radu,
  • da zamjeni čitanje mnogobrojne prethodne primarne izvore iz nekog područja, da daje prikaz stanja tehnike, znanosti, umjetnosti i sl. u nekom užem ili širem području u datom trenutku,
  • uštedi korisniku vrijeme i u tome što korisnik ne mora pregledavati, pretraživati ni sekundarne informacijske izvore na putu do pojedinačnih primarnih informacija, dokumenata,
  • za svaki uzrast, za svaki obrazovni nivo omogućuju uvid u (interpretirane) spoznaje čovječanstva
  • znanstvencima i stručnjacima omogućuju brži ulazak u nova znanstvena-stručna područja (pregledni radovi i monografije)
  • znanstvenicima i stručnjacima omogućuju brži i točniji rad (priručnici, faktografije, standardi i sl.)
  • učenicima svih uzrasta prenosi odgovarajuće znanje (udžbenici, enciklopedije, leksikoni i sl.)
  • laicima omogućuju upoznavanje s konsolidiranim spoznajnom sferom čovječanstva (enciklopedije, udžbenici, monografije namjenjeni laicima – po uzrastu i “težini”)

Nedostaci tercijarnih informacija za korisnike

  • vremenski najviše kasne, mogu biti neažurni jer autori tih djela moraju pretražiti prvo sekundarne izvore, nabaviti i pročitati primarne izvore, evaluirati nađene informacije, uspoređivati informacije iz različitih izvora, itd. te na kraju sastviti tercijarnu informaciju, tercijarni dokument; taj proces nužno zahtijeva vrijeme, čak i u eri suvremenih tehnika publiciranja i komuniciranja,
  • autor(i), satavljač(i), urednik(ici) odlučuje(u) o uključenju ili isključenju nekih primarnih informacija u tercijarni dokument, na taj način takav dokument reflektira autorove ili uređivačke subjektivne poglede i stavove – može voditi do krivih interpretacija
  • postoji opasnost da se ne raspoznaje ponekad tercijarni dokument od primarnog, naročito u humanističkim disciplinama i u sferi izvan znanosti (kada se promatra forma a ne sadržaj)
  • korisnik uzima stariji tercijarni dokument zato što ne zna za noviji ili zato što noviji još ne postoji i usvaja zastarjele spoznaje
  • donosi se odluka na osnovi starih spoznaja (a u primarnim su već možda sasvim nove spoznaje)

Vrsta dokumenata sa tercijarnim informacijama

  • Pregledni radove svih vrsta ako ne donose nove spoznaje (npr. Annual Reviews in. . . , Research Methods in. . ., and Progress in. . reviews)
  • Monografije
  • Standardi
  • Enciklopedije (enciklopedijske članke)
  • Leksikoni
  • Almanasi (almanacs and fact books)
  • Rječnici (jedno ili višejezične), terminološke i druge
  • Kompendije
  • Priručnici svih vrsta
  • Udžbenici svih vrsta
  • Životopisi osim autobiografija
  • Komentari, kritike i interpretacije
  • Tržišne studije

Zaključak

Tercijarne publikacije su publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i
vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata.
Često se mogu tretirati i obrađivati na isti način kao i primarne publikacije.
Prvenstveno sadrže konsoldirano znanje ili stav čovječanstva,a mogu se i pozivati na
primarne dokumente ali to nije uvijek nužno.

Literatura

  • TUĐMAN, Miroslav, BORAS, Damir, DOVEDAN Zdravko: Uvod u informacijske znanosti, Školska knjiga, Zagreb, 1992.

Vanjske poveznice


de:Sekundärliteratur#Tertiärliteratur