Tekstura

Datoteka:Egypte louvre 166 visage.jpg

Na egipatskom reljefnom portretu iz Louvrea možemo prepoznati glatke teksture lica i ritmički hrapavu teksturu kose.

Datoteka:Mona Lisa detail mouth.jpg

Na detalju Leonardove slike Mona Lisa možemo vidjeti kako pukotine na slici stvaraju osobitu raspucanu fakturu.

Tekstura (površina) je osobina (vanjski izgled) neke plohe. Ona može biti glatka/hrapava, sjajna/mat. Postoje teksture u prirodi koje opisujemo kao glatke, hrapave (raspucane, sitno-zrnaste, krupno-zrnaste, naborane, igličaste itd.).

Tekstura kao likovni element se javlja u kiparstvu, arhitekturi i slikarstvu. U kiparstvu i arhitekturi tekstura je stvarna (površina, fasada građevine ili površina skulpture), dok je u slikarstvu nestvarna (imitirana, iluzija teksture).

Slikarska obrada površine zove se faktura, a ovisi o tome koliko je (i na koji način) naneseno boje na sliku. Tako faktura može biti ujednačena/neujednačena, glatka ili više-manje reljefna. Boja se može nanositi u tankom sloju, prozirno, pa je takav namaz lazuran (rijedak), a faktura glatka. Ako se boja nanese u debelim i gustim namazima (ili se samo istisne iz tube) nastaje pastozan (gust) namaz, a faktura je reljefna.