Tehničko penjanje je disciplina odnosno način napredovanja u alpinizmu.
Tehničko penjanje predstavlja način penjanja prilikom svladavanja alpinističkih uspona, za razliku od slobodnog penjanja gdje se oprema ne upotrebljava za napredovanje već služi samo za osiguravanje od eventualnih padova. Tehničko penjanje podrazumijeva uporabu posebne alpinističke opreme u svrhu napredovanja prilikom uspona. U svrhu tehničkog penjanja upotrebljavaju se razna tehnička pomagala kao što su ; stremeni, gurtne, klinovi, zaglavci, bakrene glavice, sky hook - ovi i dr...
Također tehničkim penjanjem smatra se i uporaba već postavljene opreme na alpinističkom smjeru ako se ona upotrebljava u svrhu napredovanja.
Ocjene tehničkog penjanja
(A0) Uporaba već postavljene opreme u smjeru kao hvatišta ili nožišta
(A1) Lagano tehničko penjanje tj. smjerovi u kojima upotrebljavamo stremene i penjemo se po već postavljenim klinovima.
(A2) Teže tehničko penjanje - penjanje uz postavljanje razne vlastite opreme.
(A3) Teško tehničko penjanje - tu već moramo računati na sitne ljuskice koje mogu svaki čas puknuti, kao i na vrlo lomljivu stijenu, stropove. U ovom stupnju već se mora primjenjivati cijeli dijapazon tehničkih pomagala uz poznavanje svih mogućih trikova
(A4) Detalji u kojima se izuzetno teško napreduje tako da tehnička sredstva koja se upotrebljavaju drže samo na optimalno postavljen način i to samo tjelesnu težinu. Pri padu dakle sve izlazi van.
(A5) Ovdje se problematični dijelovi rastežu i do dvadeset metara duljine. Kod A5+ takvi dijelovi se mogu rastegnuti i na cijelu 55 do 80m - superdužinu. Kod ovih ocjena su naravno i najviši stupnjevi ocjenjivanja rizika, recimo d+
(A6) Ocjena koja se upotrebljava da bi se iskazalo da je sidrište toliko slabo da pri padu cijeli navez leti u smrt - u pravom smislu te riječi. Znači, ocjena za rizik je dd .