Tamnoleđi galeb
| Tamnoleđi galeb | |
|---|---|
 Larus fuscus graellsii | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Charadriiformes |
| Porodica: | Laridae |
| Rod: | Larus |
| Vrsta: | L. fuscus |
| Dvojno ime | |
| Larus fuscus Linnaeus, 1758 | |
| Raspon | |
 ██ Gniježđenje ██ Cijelu godinu ██ Bez gniježđenja | |
| Podvrste | |
| vidi u tekstu | |
Tamnoleđi galeb (Larus fuscus) je veliki galeb koji se razmnožava na atlantskim obalama Europe. Ptica selica je, ljetuje na Britanskim otocima, a zimi seli do zapadne Afrike. Redoviti je zimski posjetitelj istočne obale Sjeverne Amerike, vjerojatno iz matične populacije na Islandu.
Opis
Tamnoleđi galeb manji je od srebrnastog galeba. Taksonomija kompleksa srebrnastog galeba / tamnoleđeg galeba vrlo je složena; različiti znanstveni autoriteti priznaju između dvije i osam vrsta. Ova skupina ima prstenastu rasprostranjenost oko sjeverne polutke. Razlike između susjednih oblika u ovom prstenu prilično su malene, ali za dva krajnja oblika je očito da su različite vrste. Tamnoleđi galeb velik je od 51 do 64 cm, ima raspon krila između 124 i 150 cm, a težak je između 452 i 1100 grama. Nominalna podvrsta je u prosjeku nešto manja od ostale dvije podvrste.[2] Mužjaci su prosječne težine 824 g, a ženke 708 g. U odnosu na Larus Marinus, tamnoleđi galeb je puno manja ptica, vitkije građe, žutih, a ne ružičastih nogu, i manjih bijelih "zrcala" na vrhovima krila. Odrasli imaju crna ili tamno siva krila (ovisno o podvrsti) i leđa. Kljun je žut s crvenom mrljom po kojoj mladi kljucaju, potičući hranjenje (vidi fiksni obrazac djelovanja). Glava je zimi sivija, za razliku od Larus marinus. Godišnja mitarenje za odrasle započinje između svibnja i kolovoza, a kod nekih ptica završava se tek u studenom.[3]
Mlade ptice imaju ljuskava crno-smeđa leđa i uredan uzorak krila. Treba im četiri godine da dostignu zrelost. Mladi se galebovi najlakše prepoznaju po čvrstom tamnom tercijalnom perju.
Njihovo je glasanje "smijeh" poput krika srebrnastog galeba, ali s izrazito dubljim tonom.
Razmnožavanje
Ova se vrsta gnijezdi u kolonijama na obalama i jezerima, praveći gnijezda poredana u niz na tlu ili litici. Ženka obično polaže tri jaja. U nekim gradovima vrsta se gnijezdi u urbanom okruženju, često zajedno sa srebrnastim galebovima.[4]
Taksonomija
Tamnoleđi galeb jedna je od mnogih vrsta koje je Carl Linné izvorno opisao u svom 10. izdanju Systema Naturae iz 1758. godine i još uvijek nosi izvorno latinsko ime Larus fuscus.[5] pri čemu je fuscus vjerojatno bila referenca na crnu ili smeđu boju.[6]
Podvrste
Pet priznatih podvrsta su:
- L. f. graellsii Brehm, 1857: Grenland, Island, Føroyar, Britanski otoci, zapadna Europa - ima tamno sivi plašt
- L. f. intermedius Schiøler, 1922 : Nizozemska, Njemačka, Danska, jugozapadna Švedska i zapad Norveške - ima čađavo crni plašt
- L. f. fuscus Linnaeus, 1758: sjeverna Norveška, Švedska i Finska do Bijelog mora - ima sjajno crni plašt
- L. f. heuglini Bree, 1876: sjeverna Rusija do sjeverno-središnjeg Sibira, poznat kao Heuglinov galeb, prije se smatrao zasebnom vrstom.
- L. f. barabensis Johansen, 1960 : Srednja Azija
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Larus fuscus |
 | Wikivrste imaju podatke o: Larus fuscus |
- ↑ BirdLife International (2012). "Larus fuscus". https://www.iucnredlist.org/details/22694373/0 Pristupljeno 26. studenoga 2013.
- ↑ Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorAAB - ↑ RSPB Handbook of British Birds (2014). UK ISBN 978-1-4729-0647-2
- ↑ Pogrješka u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorthisbrighton - ↑ Carl Linnaeus (1758). Systema naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I. Editio decima, reformata, Holmiae [Stockholm]: (Laurentii Salvii).
- ↑ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names, London: Christopher Helm.