Takalik Abaj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nacionalni arheološki park Tak'alik Ab'aj
Datoteka:Flag of UNESCO.svg Svjetska baština – UNESCO
Nacionalni arheološki park Tak'alik Ab'aj
Datoteka:Flag of Guatemala.svg Gvatemala
Godina uvrštenja: 2023. (45. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

Takalik Abaj ili Tak'alik Ab'aj (quiché mayanski za „Stojeći kamen”[1]), je veliki pretkolumbovski olmečki i majanski arheološki lokalitet drevnog naselja Kooja; danas Nacionalni arheološki park u općini El Asintal, u departmanu Retalhuleu, na pacifičkoj obali južne Gvatemali.

Njegova 1700-godišnja povijest (od 800. pr. Kr. do 900. god.) obuhvaća razdoblje koje je svjedočilo prijelazu iz olmečke civilizacije u pojavu rane majanske kulture. Tak'alik Ab'aj imao je primarnu ulogu u tom prijelazu, dijelom i zato što je bio ključan za trgovačku rutu na velike udaljenosti koja je povezivala prevlaku Tehuantepec u današnjem Meksiku s današnjim El Salvadorom. Ideje i običaji opsežno su se dijelili duž ove rute. Sveti prostori i građevine raspoređeni su prema kozmološkim načelima arheoastronomije, a mogu se pronaći inovativni sustavi upravljanja vodama, keramika i lapidarna umjetnost. Danas autohtone skupine različitih pripadnosti i dalje smatraju to mjesto svetim i posjećuju ga kako bi obavljale rituale. Zbog toga je Nacionalni arheološki park Tak'alik Ab'aj upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 2023. godine.[2]

Datoteka:Larger Southern Maya area v3.svg
Položaj Takalik Abaja u središtu područja Olmeka.

Povijest i odlike

Datoteka:TakalikAbajBallcourtp2.jpg
Igralište za loptu na terasi 2 u Središnjoj skupini datira iz srednjeg predklasičnog razdoblja (800. – 300. pr. Kr.)
Datoteka:Formative Period southern Mesoamerica 2 PT.svg
Takalik Abaj i druga predklasična nalazišta na pacifičkoj obali.

Takalik Abaj se prostire na pet plantaža kave u podnožju planinskog lanca Sierra Madre u Chiapasu, na zapadu omeđen rijekom Nimá, a na istoku rijekom Ixchayá, koje obje izviru u gvatemalskom gorju.[3] Gradska jezgra pokrivala je radijus od otprilike 6,5 km², gdje se još uvijek može vidjeti oko 80 važnih građevina i više od desetak trgova. Od otkrića na tom je mjestu pronađeno više od dvjesto kamenih stela.

Na njegovu arhitekturu uvelike su utjecali Olmeci tijekom srednjeg predklasičnog razdoblja, a kasnije je razvila majanske značajke.

Postoji malo nalazišta koja razumiju „prijelazne” procese i promjene između obje kulture, rane olmečke civilizacije i klasične Maje. U Meksiku (Izapa, La Venta, Chiapa de Corzo, između ostalih) i u Gvatemali (Kaminaljuyu, Takalik Abaj, El Baúl)), dijele neke od karakteristika koje nam omogućuju razumijevanje razvoja predhispanske Mezoamerike[4]

Skulpture u olmečkom stilu pronađene su u Takalik Abaju, uključujući moguću kolosalnu glavu, petroglife i druge nalaze. Lokalitet ima jednu od najvećih koncentracija skulptura u olmečkom stilu izvan Meksičkog zaljeva.[5]

Takalik Abaj predstavlja također prvi procvat majanske kulture, koji se dogodio oko 400. godine prije Krista, a mnumentalna arhitektura i dugi niz skulptura u raznim stilovima ukazuju na važnost lokaliteta.[6]

Količina i raznolikost kamenih skulptura, u kombinaciji s dokazima napretka u ranom pisanju, matematici i kalendarskim sustavima pronađenim na lokalitetu, od predklasičnog razdoblja nadalje, odražavaju bogatstvo i raznolikost kulturnih izraza koji su rezultat kontakta s udaljenim narodima i kulturama[2].

Nakon napuštanja oko 900. godine nove ere, lokalitet je zarastao gustom vegetacijom, a u novije vrijeme stvorene su plantaže kave, kaučukovca i šećerne trske, ali one ne dosežu arheološke razine u tlu. Iskapanja nakon otkrića Gustava Bruhla 1888. god. su otkrila uglavnom netaknute ostatke (zgrade, skulpture i artefakti) koji nisu bili dirani prije iskapanja[2].

Danas autohtone skupine dvadeset dvije različite majanske jezične pripadnosti i dalje smatraju nalazište svetim mjestom i posjećuju ga kako bi obavljali rituale. Kontinuirano korištenje imanja kao mjesta hodočašća za autohtone duhovne vodiče (Ajq'ijab') pojačava autentičnost arheološkog parka[2].

Izvori

  1. ↑ Arheološko nalazište se isprva zvalo Abaj Takalik (izg. “Abah Takalik”). Prema gramatici kičejskog jezika, no budući da je “tak'alik” pozicijski pridjev unutar rečenice, ispravan naziv trebao bi biti Tak'al A'baj. Stoga je Tak'alik A'baj naziv koji je službeno priznala vlada Gvatemale.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Nacionalni arheološki park Tak'alik Ab'aj, službene stranice UNESCO-a (eng.) Preuzeto 15. srpnja 2025.
  3. ↑ Zetina Aldana, Mario Enrique i Jaime Gildardo Escobar, Abaj Takalik Research Notebook 2: Flora i fauna: retrospektivni i suvremeni pogled u Abaj Takalik, Gvatemala: Ministarstvo kulture i sporta, 1994. OCLC 37571546
  4. ↑ Izapa, Chiapas, MesoWeb Predložak:Es Pristupljeno 16. srpnja 2025.
  5. ↑ Michael Love, Nedavna istraživanja na južnom gorju i pacifičkoj obali Mezoamerike, Journal of Archaeological Research, Springer (Nizozemska) 15 (4), prosinac 2007., str. 275.-328. (eng.) ISSN 1573-7756. doi : 10.1007/s10814-007-9014-y
  6. ↑ Richard E.W. Adams, Prapovijesna Mezoamerika, (Revidirano izdanje), Norman: University of Oklahoma Press, 1996. (eng.) ISBN 0-8061-2834-8. OCLC 22593466

Literatura

Povezani članci

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Takalik_Abaj&oldid=669833"