Toggle menu
243,9 tis.
68
18
626,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tûranor PlanetSolar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Tûranor PlanetSolar u Hamburgu.

Građa broda i tehničke karakteristike

Ovaj 31-metarski brod, katamaran, prekriven je s više od 500 četvornih metara solarnih ploča snage 93 kW koje opskrbljuju energijom i pogone dva elektromotora broda, svaki u svom trupu. Najveće je plovilo s takvim pogonom u svijetu, Sunčeva energija jedino mu je gorivo.  Energija se pohranjuje u litij-ionske baterije koje teže 8,5 tona te čine značajnu masu plovila. Autonomija rada za izostanka sunčeve svjetlosti je oko 3 dana. 

Oblik trupova, sličan podmornici irazito je hidrodinamičan i omogućava da brod dosegne brzine do 14 čvorova (26 km/h) ploveći tako da reže valove i time znatno smanjuje otpor. Zbog revolucionarnog dizajna i specifičnosti pogona broda, rađeni su mnogi modeli i eksperimenti na njima kako bi se odredile nabolje značajke za što aerodinamičniji i hidrodinamičniji oblik broda. Dizajn je pokazao nekoliko nedostataka tijekom plovidbe nemirnijim morima što je dovodilo do povremenih sidrenja i prekida putovanja.

Konstrukciju je radio novozelandski dizajner Craig Loomes, koji radi na projektiranju najinovativnijih jahti na svijetu. Koristili su princip „rezanja” vodenih valova u odnosu na standardan pristup „jahanja” na valovima. Tako je otpor u vodi smanjen na minimum. Samu izradu uradili su njemački stručnjaci u Kielu, poznati su po izradi brodova suvremenom karbonskom „sendvič” tehnologijom, tj. koriste se karbonska vlakna izuzetne čvrstoće i male težine. U katamaran su ugrađena četiri elektromotora iz Švicarske, nove tehnologije i s optimiziranom maksimalnom iskoristivošću, maksimalne snage 2 x 60 kW, s po dva motora u oba trupa. Elektromotori su sinkroni te dizajnirani s permanentnim magnetima. Brodski vijci su izrađeni od karbonskih vlakana zbog čega su izuzetno otporni na koroziju koja je pojačana u uvjetima slane vode. Baterijska jedinica se sastoji od najnovijih litij-ionskih baterija, kapaciteta 2910 Ah, i naponom od 388 V. Baterije se mogu u potpunosti napuniti za dva dana. [1]

Put oko svijeta

Tûranor PlanetSolar je krenuo na put oko svijeta 27. rujna 2010. iz Monaka. Predviđeno je da prođe preko 40 000 kilometara i obiđe sve važnije svjetske luke, kako bi upozorio na isplativost ulaganja u obnovljive izvore energije. Nakon napuštanja luke u Monaku, brod je preko Atlantika krenuo u smjeru Panamskog kanala. Uslijedila je plovidba Tihim oceanom, Indijskim oceanom, te povratak u Sredozemlje Sueskim kanalom. Brod se, između ostalog, zaustavio u Miamiju, Cancúnu, San Franciscu, Sydneyu i Singapuru. Brod je imao šesteročlanu posadu. Kapetan ekspedicije bio je Francuz Patrick Marchesseau ali je u tijeku plovidbe doslo do smjene ( u Novoj Kaledoniji sredinom svibnja 2011), pa je Erwann Le Rouzic preuzeo dužnost kapetana i time podijelio veliku odgovornost upravljanja broda u teškim uvjetima . Ostali sudionici su bili Christian Ochsenbein ( Bern , Švicarska ) i Jens Langwasser ( Kiel , Njemačka ) kao i inicijator projekta , predsjednik i vođa ekspedicije, Raphaël Domjan ( Neuchatel , Švicarska ) . Značajna stanica na ovom putovanju bila je Cancun, Meksiko , tijekom 2010. u vrijeme održavanja sjednice Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. Medijska pozornost je gotovo čitavo vrijeme puta bila uperena u Turanor. Tijekom ekspedicije , Tûranor PlanetSolar srušio je dva rekorda :najbrži prelazak Atlantika te najduži put ikad prevaljen vozilom na solarni pogon. Tehnički problemi s propelerom broda prisilno su usidrili brod na dva tjedna tijekom putovanja u azijskim vodama. Tûranor PlanetSolar vratio u Monaku, 4. svibnja 2012 , nakon 584 dana plovidbe oko svijeta i time okončao dvije godine dug pothvat koji je privukao veliku pozornost svjetske javnosti na ulaganje u obnovljive izvore energije i očuvanje svjetskih mora .

Izvori

  1. [1] "Solarni brod Tûranor PlanetSolar", www.solarnipaneli.org, 2011.