Swinglea
| Swinglea | |
|---|---|
| S. glutinosa S. glutinosa | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Aurantioideae |
| Rod: | Swinglea Merr. |
| Vrsta: | S. glutinosa |
| Dvojno ime | |
| Swinglea glutinosa (Blanco) Merr. | |
Merrillia monotipski je rod rutovki iz podporodice Aurantioideae. Kew prihvaća Swinglea Merr. kao monotipski rod, objavljen 1927. u Journal of the Arnold Arboretum 8: 131. Jedina vrsta je Swinglea glutinosa (Blanco) Merr., filipinski endem.[1]
Etimologija
Merrill je novo ime Swinglea dao u čast američkoga botaničara i velikog stručnjaka za agrume Waltera Tennysona Swinglea (1871.–1952.). Epitet glutinosa znači otprilike ljepljiva, jer su sjemenke okružene ljepljivom, sluzavom pulpom.[2] Od narodnih naziva postoje filipinski: tabog, malakabuyau i boyag. NParks također daje tabog kao glavni engleski/common-name zapis.[2]
Opis
Swinglea je zimzeleno malo do srednje veliko stablo, oko 10 m, s jednim ili dvama ravnim trnovima u pazušcima listova; mlade grančice uglate su i dlakave, poslije ogole. Listovi su naizmjenični i trolisni; završna liska znatno je veća, obrnuto lancetasta, oko 8–12 × 3–5 cm, a bočne su jajaste do obrnuto jajaste, oko 2,5–5 × 1,2–2,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, bijeli i mirisni, pojedinačni ili u skupinama u pazušcima listova; imaju 5 lapova, 5 slobodnih linearnih latica i 10 prašnika. Plodnica je kratko stapkasta, obrnuto jajasta, dlakava i 8–10-pretinčasta; plod je velika duguljasto-jajasta boba, približno 5–10 × 3–6 cm, zelena do žuta, s kožastom korom; svaki pretinac sadrži nekoliko sjemenki. [2] Sjemenke su vunasto dlakave i okružene ljepljivom pulpom. Posebno neobično obilježje jesu velike sluzne žlijezde u debelim stijenkama pretinaca ploda; UCR navodi da mogu doseći čak 5–10 mm. Upravo te sluzne žlijezde ploda, zajedno s rebrastim jajastim plodom, dugim radijalno postavljenim uljnim žlijezdama kore i vunastim sjemenkama, PROSEA izdvaja kao karakterističnu kombinaciju po kojoj se monotipska Swinglea razlikuje od srodnih rutovki tvrdokorih plodova. [2]
Stanište i rasprostranjenost
Prirodna je samo na Filipinima, osobito Luzonu; ondje raste na niskim i srednjim nadmorskim visinama u šikarama i sekundarnim šumama. Poslije Prvoga svjetskog rata širena je po tropskoj Srednjoj i Južnoj Americi, gdje može rasti do približno 1500 m.[3]
Upotreba
Na Filipinima se sok ploda tradicionalno koristi kod kožnih tegoba, kao tonik za kosu te za uklanjanje krpelja sa pasa, a deblo se koristilo kao građevno drvo, uključujući stupove kuća. U Kolumbiji se uzgaja kao živa ograda.[2]
Galerija
-
S. glutinosa.
-
S. glutinosa.
-
S. glutinosa.
-
S. glutinosa.
Sinonimi
Homotipski:
Za rod
- Chaetospermum (M.Roem.) Swingle in J. Wash. Acad. Sci. 3: 101 (1913), nom. illeg. homonym. post.
Za vrstu
- Aegle glutinosa (Blanco) Merr. in Publ. Bur. Sci. Gov. Lab. 6: 12 (1902)
- Belou glutinosa (Blanco) Skeels in Bull. Bur. Pl. Industr. U.S.D.A. 162: 26 (1909)
- Chaetospermum glutinosum (Blanco) Swingle in J. Wash. Acad. Sci. 3: 102 (1913)
- Limonia glutinosa Blanco in Fl. Filip.: 358 (1837)