Svjetionik Hrid Sv. Ivan na pučini
Svjetionik Hrid Sv. Ivan na pučini | |
---|---|
Osnovni podatci | |
Svjetioničarska posada | Da |
Godina izgradnje: | 1853. |
Nautički podatci | |
PS, br./Admirality br. | 104/E2690 |
Karakteristika svjetla | B Bl(2) 10s (0,5+2,5;0,5+6,5)s |
Sektor vidljivosti | 360° |
Domet glavnog svjetla | 24M |
Domet pričuvnog svjetla | 12M |
Visina fokusa svjetla iznad SRM | 24m |
Visina kule | 15m |
Karakteristika sirene za maglu | 30s (4+26)s |
Domet sirene za maglu | 2M |
Karakteristika racona | - |
Domet racona | - |
AIS | E2690 Hrid Sv. Ivan |
Sustav daljinskog nadzora | Da |
Položaj: 45°02′36″N 13°37′06″E / 45.0433333°N 13.6183333°E (Hrid Sveti Ivan na pučini, na sredini zapadne obale poluotoka Istre) |
Svjetionik Hrid Sv. Ivan na pučini je svjetionik na hridi Sveti Ivan na pučini, ispred Rovinja, na sredini zapadne obale poluotoka Istre.[1] Rovinježi ga nazivaju La Lanterna.[2] Svjetionik su izgradile tadašnje austrougarske vlasti 1853. godine.
Svjetionik pripada grupi najstarijih svjetionika nastalih u sklopu projekta izgradnje modernog svjetioničkog sustava 19 st. duž istočne obale Jadrana, koji je započeo arhitekt Pietro Nobile, a nastavili njegovi učenici u vrijeme Metternichove uprave i pod vodstvom tršćanske Deputacije Burze. Svjetionik je smješten je na zaravni u središtu otočića, kojim u potpunosti dominira. Toranj svjetionika i stambena zgrada integralno su povezani, a građeni su pravilno uslojenim redovima kamenih klesanaca. Središnjem ulazu prilazi se preko dvokrakog stubišta. Svjetionik ima cisternu ukopanu u živu stijenu, te pomoćnu zgradu za smještaj kompresora. Sastavnim dijelom ambijenta smatra se i kućica smještena na rubu okućnice svjetionika. [3] Osmerokutna kamena kula svjetionika visoka je 23 m, a u samoj zgradi nalaze se dva apartmana. Na svjetioniku je stalna svjetioničarska posada.[2]
Na otoku se nalazi mali pristan i dizalica za manje brodice.[2]
Legenda o svjetioniku
Legenda[2] kaže da je jedan mletački dužd po lošem vremenu plovio u smjeru Rovinja. Njegova je posada uočila opasne hridi Svetoga Ivana i promijenila rutu plovidbe. Dužd se zavjetovao Svetom Ivanu kako će mu, doplovi li živ do Rovinja, u znak zahvalnosti na istoimenom otočiću sljedećih dana zapaliti svijeću visoku kao toranj katedrale.
Dužd je živ stigao do rovinja, ali nije izvršio zavjet. Nekoliko mjeseci kasnije na istom ga je području zatekla iznenadna oluja. More je njegov brod bacilo na hridi Svetog Ivana, a čitava je posada nestala je u olujnom moru.
Izvori
- ↑ Svjetionik Hrid Sv. Ivan na pučini, pristupljeno 16. siječnja 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Svjetionik Sv. Ivan na pučini, istra.hr
- ↑ Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 3.rujna 2020.. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
Vanjske poveznice
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Svjetionik Hrid Sv. Ivan na pučini |