Sveti Ubald
Sveti Ubald | |
---|---|
Rođen | 1084. |
Preminuo | 1160. |
Kanoniziran | 4. ožujka 1192.[1] |
Slavi se u | Rimokatoličkoj Crkvi |
Spomendan | 16. svibnja |
Simboli | u ruci drži maketu Gubbija[1] |
Zaštitnik | protiv živčanih bolesti, epilepsije i glavobolje djece |
Zaštitnik gradova, krajeva i država | Gubija, Mantove[1] |
Zaštitnik zanimanja | klesara, zidara |
Portal o kršćanstvu |
Sveti Ubald (1084. - 1160.) bio je biskup Gubbije.
Životopis[2][uredi | uredi kôd]
Rodio se u talijanskoj plemićkoj obitelji njemačkog porijekla 1084. godine. Kao dijete ostao je bez roditelja te ga odgajao stric koji mu je prenio kršćanske vrijednosti. Kao mladić provodio je vrijeme u tamošnjem samostanu te je 1114. zaređen za biskupa te je dobio mjesto kanonika u Gubbiju. 1129. godine papa Honorije II. zaredio ga je biskupa Gubbije te je Ubald mogao pomagati potrebitima poput siromasima i bolesnicima. Kada je rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa 1155. godine krenuo u pohod na Italiju, Sveti Ubald je spasio Gubbio od Fridrikova razaranja i pustošenja. Preminuo je 16. svibnja 1160. godine, a papa Celestin III. ga je 4. ožujka 1192. proglasio svetim.[3]
Štovanje[uredi | uredi kôd]
Talijanski grad Gubbio ga je, jer ga je Sveti Ubald spasio od razaranja, proglasio svojim zaštitnikom, a postoji i bazilika posvećena njemu. Od 13. stoljeća u gradu se održava i svečana procesija u kojoj se tri hrasta u obliku kule, trčeći nose kroz ulice grada. Sveti Ubald također je zaštitnik djece, zidara i klesara, a zazivaju ga kod autizma, živčanih bolesti, neuralgije, raznoraznih opsesija, epilepsije i glavobolje.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Informacije na catholicsaints.info pristupljeno 18. lipnja 2020.
- ↑ O njemu na sveci.net pristupljeno 18.lipnja 2020.
- ↑ 3,0 3,1 O njemu na stranicama župe u Jastrebarskom pristupljeno 18. lipnja 2020.