Sveopći židovski radnički savez u Litvi, Poljskoj i Rusiji
Sveopći židovski radnički savez u Litvi, Poljskoj i Rusiji (jidiš: אַלגעמײנער ייִדישער אַרבעטער־בונד אין ליטע, פּױלן און רוסלאַנד [1] Algemeyner Yidisher Arbeter Bund in Liteh, Poyln un Rusland), općenito zvan Bund (jidiš: בונד, srodno njemačkom Bund, u značenju saveza ili unije), ili Židovski radnički savez, bila je sekularna židovska stranka u Ruskom Carstvu, aktivna između 1897. i 1920. godine. Godine 1917. je poljski dio Bunda, što datira od vremena kad je Poljska bila teritorij Ruskog Carstva, odvojio se od ruskog Bunda i stvorio novi poljski Svepoći radnički savez koji je nastavio djelovati u Poljskoj u godinama između dvaju svjetskih ratova. Ruski Bund je raspušten 1920. i inkorporiran u Komunističku partiju. Ostali ostatci Bunda preživjeli su u raznim državama (npr. Latvija, Rumunjska). Člana Bunda nazivalo se bundistom. Ideologija stranke bio je bundizam, socijalizam, židovski autonomizam i necionizam. Politički je bila ljevičarska.
Osnovana je u Vilnu 7. listopada 1897. godine.[2][3] Ime je nadahnuto Sveopćom njemačkom radničkom asocijacijom.[4] Bund je gledao ujediniti sve židovske radnike u Ruskom Carstvu u jednu socijalističku stranku te koalirati sa širim ruskim socijaldemokratskim pokretom radi dosezanja demokratske i socijalističke Rusije. U Ruskom Carstvu tad su bile Litva, Latvija, Bjelorusija, Ukrajina i većina današnje Poljske, područja gdje je većina svjetskih Židova onda živjela.[5] Nadali su se da će Židovima izboriti zakonski manjinski status u Rusiji. Od svih tadašnjih židovskih političkih stranaka, Budn je bio najnapredniji po ženskom pitanju, jer su im žene bile više od trećine članstva.[6] Ime Litve u nazivu stranke dodano je 1901. godine.[4][7]
Bund je usvojio austromarksističko načelo kulturne autonomije.
Nastojao je pomiriti nacionalističko gledište i socijalistički pogled. Kao sekularna organizacija, odbacio je Svetu zemlju i sveti jezik (hebrejski) i izabrao govoriti jidišem.[8]
U SSSR-u je bio zabranjen jer ideje nacionalizma nisu odgovarale ideji revolucije. Poslije toga je Bund postao vrlo aktivan u Poljskoj. Među ostalim organizirao je židovske sindikate, borio se za radnička prava i promiao klasnu i opću jednakost među radnicima.[8]
Preostali Bund u Rusiji održao je konferenciju od 12. do 19. travnja 1920. u Gomelju. To je bila 12. konferencija i stranka se podijelila na dvije stranke, većinski Komunistički Bund (Kombund) i manjinski Socijaldemokratski Bund.[9][10]
Izvori
- ↑ נ. אַ. בוכבינדער: די געשיכטע פֿון דער ייִדישער אַרבעטער־באַװעגונג אין רוסלאַנד. לױט ניט־געדרוקטע אַרכיװ־מאַטעריאַלן. טאַמאַר, 1931.
- ↑
• Nepoznat parametar:
author5
• Nepoznat parametar:author4 - ↑ Troen, S. Ilan
- ↑ 4,0 4,1 Minczeles, Henri. Histoire générale du Bund: un mouvement révolutionnaire juif. Paris: Editions Austral, 1995. str. 61 (fra.)
- ↑ Of Men, Monsters and Mazel: Surviving the “Final Solution” in Belgium. books.google.de 0. 2016 0. Pristupljeno 17 December 2019.
- ↑ Shepherd, Naomi (1994) A price below rubies: Jewish women as rebels and radicals. https://books.google.com/?id=Ua_uzzQjWQsC.
- ↑ Zimmerman, Joshua D.
- ↑ 8,0 8,1 Der letzte Bundist. haGalil 0. 27. prosinca 2017. Pristupljeno 2020-01-31.
- ↑
• Nepoznat parametar:
url-access - ↑
• Nepoznat parametar:
editor2