Sv. Anastazije Solinski
| Sveti Anastazije | |
|---|---|
| Rođen | 2. pol. 3. st. Akvileja |
| Preminuo | 26. kolovoza 304. ili 308. Salona |
| Kanoniziran | prije kongregacije |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 7. rujna |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Anastazije (Staš) Solinski (Akvileja, 2. pol. 3. st. - Salona, 26. kolovoza 304. ili 308.), kršćanski svetac i mučenik, suzaštitnik grada Splita.[1] Po zanimanju je bio mastioničar tkanina.[2]
Životopis
Prema spisima Jeronimovog martirologija sv. Anastazije rodio se je u Akvileji. Prema legendi, po zanimanju je bio tkalac i stupar. [1] Doselio se u Salonu u vrijeme kršćanskih progona za vladavine cara Dioklecijana.[3] Došao je propovijedati kršćanstvo i hrabriti kršćane da se ne boje smrti. To je znak da je i sam bio veoma zauzet kršćanin kome je bilo mnogo stalo do dobra Crkve. [4][1] Otvorio je obrtničku radionicu u istočnom dijelu grada. Budući da je na svojoj kući nacrtao ili uklesao znak križa, bio je prijavljen vlastima koje su ga uhitile i izvele pred sud. Bio je optužen zbog nepoštivanja državnih vlasti i carske osobe.[3] Zbog kršćanske vjere je mučen. Rimski namjesnik M. A. Julus dao pogubiti utapanjem [5] u moru ili Jadru (Solinskoj rici), tako da mu je oko vrata stavljen mlinski kamen.[4][1] Ime je tog mučenika pronađeno zapisano na konfesiji mučenikâ u Manastirinama. I on je s ostalim slavnim solinskim mučenicima prikazan na poznatom lateranskom mozaiku, što ga dade u krstionici lateranske bazilike izraditi papa Ivan IV., rodom iz Dalmacije.[1]
Tijelo mu je ugledna matrona Asklepija dala izvaditi i sahranila ga je u svojoj kući, a kada je 313. godine izdan Milanski edikt o toleranciji kršćana, dala ga je pokopati u mauzoleju na svome imanju (Marusinac kraj Manastirina) izvan gradskih zidina. Zapovijedila je svojim robovima da izvade utopljenika Stašu i da ga pokopaju ondje.[4]
Tu mu je u V. stoljeću bila podignuta veličanstvena bazilika. Njezin se pod od mozaika sačuvao sve do danas. Uz svetog Dujma i Venancija sveti je Anastazije bio najviše štovan solinski mučenik.[1]
Nakon što su barbari razorili Salonu, njegove su relikvije skupa s relikvijama sv. Dujma prenesene u Split, gdje je proglašen patronom te se tako i sv. Staš uz sv. Dujma smatra suzaštitnikom Splita, kao i tkalaca i stupara, a zaziva se protiv glavobolja.[4]
U umjetnosti je djela na temu sv. Staše radio mletački majstor Trevisan. Godine 1704. izradio je dosta baroknih djela za splitsku katedralu, od kojih se ističe poprsje sv. Staša ukrašeno dragim kamenjem. Okrugla kutijica sa svetčevim moćima postavljena je po sredini čela.[4] U splitskoj katedrali je oltar s moćima sv. Staša koji je između velikog oltara i današnjeg oltara sv. Dujma. Izgradio ga je 1448. godine Juraj Dalmatinac.
Blagdan sv. Staša slavi se 26. kolovoza.[2]
Poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Sveci.net
- ↑ 2,0 2,1 Naš zaštitnik: sv. Anastazije – Staš. Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije. Pristupljeno 24. veljače 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Šušnjar, Bogdan, Sveti Dujam i salonitanski mučenici, str. 58.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Helena Lučić: Poprsje sv. Staša. Kanal Splitsko-makarske nadbiskupije na YouTubeu. Postavljeno 29. siječnja 2021. Pristupljeno 30. travnja 2022.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 208.
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. I, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-01-5
- Šušnjar, Bogdan, Sveti Dujam i salonitanski mučenici, Naklada Bošković, Split, 2004. ISBN 953-7090-44-2
Dodatna literatura
- Anđelko Badurina i Tomislav Galović, Sv. Dujam i sv. Anastazije u hagiotopografiji Hrvatske, Književni krug, Split, 2014.
- M. Jarak, Passio sancti Anastasii martyris, Radovi Arheološkog zavoda, Vol.21 No.1, prosinac 1997.