Toggle menu
309,6 tis.
57
18
527,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Sukur je područje u lokalnom samoupravnom području Madagali, na visoravni planine Mandara, na sjeveroistoku Nigerije, u blizini granice s Kamerunom. Kulturni krajolik Sukura je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi jer je "njegova palača Hidija ("poglavara") na brdu iznad sela s terasastim njivama i svetim simbolima, te ostaci nekada cvatuće proizvodnje željeza, predstavljaju izvanredno nedirnute ostatke bogate materijalne i duhovne kulture jednog naroda".

Povijest

Dokazi obitovanja ljudi na ovom području još u neolitiku su pronađene mnoge peći, rudnici i mlinsko kamenje. Današnja dinastija Dur je uspostavljena u 17. stoljeću kada je Sukur postao vodeće područje za proizvodnju željeza za cijelu sjeveroistočnu Nigeriju, što je ostalo do početka 20. stoljeća. Od 1912.-22., ovo područje je pohrao Hamman Yaje, vođa (Fulbe Lamido) susjednog plemena Madagali.

Nakon toga proizvodnja željeza je tijekom kolonijalnog razdoblja opadala i potpuno je ugasla 1960-ih. Uslijedile su velike migracije Sukurana u doline na sjeveru i jugu Sukura, tako je ovo područje ostalo gotovo nedirnuto svjedočanstvo nekada uspješne kulture.

Znamenitosti

Palača Hidi iznad sela, sada ruševina, ima veliki politički i vjerski značaj za Sukurane. Naime, cijeli krajolik je utjelovljenje društvenog i gospodarskog sustava Sukurana kojima su Hidiji ("vladari") bili na vrhu brda, poljoprivrednici na terasma ispod, te rudari i njihovi rudnici na dnu brda. Do palače vode putovi popločani granitnim pločama, široki od 5 do 7 metara. Uz palaču se nalaze groblja s jednostavnim kamenim grobovima, osim onih Hidija koji su pokapani unutar palače, te djece koja su pokapana uz selo.

Sela ispod brda se sastoje od više kružnih obzida u kojima se nalaze jednostavne i malene kružne kuće od gline ili granitnog suhozida, sa slamnatim krovom. Neki od monolita, koji npr. uokviruju ulaze, su donešeni iz jako udaljenih mjesta. U selu se nalaze brojni dijelovi izgrađeni od lokalnog granita, kao što su složeni i raskošni bunari, te pojila za stoku, žitnice i obrambene zidine.

Oko sela su mnoga terasasta polja koja su proizvod društvene podjele Sukurana, a ne iskorištavanja zemlje za poljoprivredu. Naime, oni su stoljećima uređivane i proširivane u duhu sukurske vjere, obilježene mnogim svetim drvećem, ulazima i svetištima (mnoga od terakote) na terasama.

Tu se nalazi i drvo Baobaba kojem seljani mole posjetitelje da ne prilaze, jer ono ima moć da svakog tko ga dodirne preobrazi u hermafrodite[1].

Izvori

  • DAVID Nicholas, A new political form ? The classless industrial society of Sukur (Nigeria), iz PWITI Gilbert & SOPER Robert (eds.), 1996., Harare, Sveučilište Zimbabvea, str. 595.-600.
  • R. Hickey, The world cultural heritage site of Sukur, 2001., Nigerian Field 66 (1): 19.-28.

Vanjske poveznice