Struma

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Struma (Струма)
Strymónas (Στρυμόνας)
Struma2.JPG
Duljina 415 km
Nadm. visina izvora 2180 m
Prosječni istjek od Pernika - 2.117 m³/s
do Marinog pola - 76.167 m3/s
Površina porječja 10.800 km2
Izvor južne padine planine Vitoša u Bugarskoj
Ušće Egejsko more
Pritoci Rilska rijeka, Dragovištica, Blagoevgradska Bistrica, Konjska rijeka, Sandanska Bistrica, Strumica i Agitis
Države Flag of Bulgaria.svg Bugarska
Flag of Greece.svg Grčka
Gradovi Pernik, Blagoevgrad, Sandanski, Seres
Slijev egejski
Ulijeva se u Egejsko more

Struma (bugarski: Струма, grčki: Στρυμόνας 'Strymónas', turski: Karasu 'crna rijeka') rijeka je u Bugarskoj i Grčkoj. Antičko (grčko) ime rijeke bilo je Strymōn (Στρυμών), a ono dolazi od tračke riječi Strymón, što pak znači rijeka ili potok.[1]

Veličina porječja rijeke Strume je 10.800 km², a njen sliv obuhvaća i dijelove Srbije (Bosilegradski kraj) i Makedonije (Strumički kraj).

Rijeka izvire na južnim obroncima planine Vitoše u Bugarskoj, ispočetka teče na zapad, zatim skreće na jug, ulazi na teritorij Grčke kod sela Kula i zatim pravocrtno teče do uvira u Egejsko more, kod Amphipolisa u grčkoj prefekturi Seres. Dužina rijeke je 415 km, od čega 290 km pripada Bugarskoj (time je Struma peta rijeka po dužini u Bugarskoj).


Gornji tok doline Strume u okolici grada Pernika poznat je po velikim nalazištima ugljena. Grčki dio riječne doline poznat je po poljoprivredi (to je četvta grčka dolina po površini).

Rijeka Struma ima 42 značajne pritoke, od kojih su najveće: Rilska rijeka, Dragovištica, Blagoevgradska Bistrica, Konjska rijeka, Sandanska Bistrica, Strumica (u Bugarskoj) i rijeka Agitis (u Grčkoj). Na rijeci u njenom donjem dijelu postoji čuvena klisura Kresna.

Blizu ušća rijeke u Egejsko more pronađen je antički grčki grad Amphipolis, na lokalitetu koji je otprije znan kao Ennea Odoi (Devet puteva).

  • Bitka kod Kleidiona zbila se kod rijeke 1014. godine.
Rijeka Struma blizu grada Blagoevgrada zimi

Izvori

  1. Katičić, Radislav. Ancient Languages of the Balkans, Part One. Paris: Mouton, 1976: 144.
  2. Herodot 7,114 [1]. Povijesno gledajući, razumljivo je da su Grci blatili protivnike, ali Perzijanci nisu njegovali kult ljudske žrtve.

Vanjske poveznice