Stožasta tarna spojka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Dijelovi stožaste tarne spojke: 1. stošci: ženski konus (zeleni), muški konus (plavi); 2. vratilo: muški konus klizi po užlijebljenih dosjednim površinama; 3. frikcioni materijal (trenje): obično na ženskom konusu, ovdje na muškom konusu; 4. opruga: vraća muški konus nakon otpuštanja sklopke; 5. upravljanje sklopkom (ručica): odvajanje oba konusa pritiskom; 6. smjer vrtnje: moguća su oba smjera vrtnje.
Datoteka:Stožasta spojka 1.png
Tarna spojka sa stožastim površinama: 1., 2. vodeći i vođeni dio, 3., 4. vodeće i vođeno vratilo, 5. klin.


Stožasta tarna spojka, konusna tarna spojka ili tarna spojka sa stožastim površinama je vrsta tarne spojke koja ima tarne površine (trenje) u obliku stošca. Pogonski dio je čvrsto spojen klinom s vratilom, a potrebno uzdužno (aksijalno) pomicanje gonjenog dijela kod uključivanja, odnosno isključivanja, omogućeno je spojem s vratilom pomoću užlijebljenih dosjednih površina (žlijebljeni spoj). Moment uvijanja (torzije) se prenosi trenjem između jednog para stožastih površina. Stožasta tarna spojka češće se primjenjuje u odnosu na jednolamelnu tarnu spojku.

Tarne površine spojke imaju oblik plašta krnjeg stožca. Za rad na suho obložene su umjetnim masama ili sinterovanim materijalom. [1]

Izvori

  1. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva (strojni dijelovi)), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.