Stjepan Vilov

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Stjepan Vilov (? - 2. srpnja 1747.) je bio hrvatski franjevac i jezikoslovac.

O Vilovu

Pripadao je budimskom krugu hrvatskih franjevačkih pisaca, zajedno sa Marijanom Jaićem, Mihovilom Radnićem, Matijom Petrom Katančićem, Grgurom Ćevapovićem, Grgurom Peštalićem, Emerikom Pavićem, Lovrom Bračuljevićem i ostalima, koji je uvelike pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. stoljeću [1].

Autor je više priručnika za bogoslove na latinskom.

Uz Lovru Bračuljevića, Vilov je bio preteča rješenja u pravopisu na području hrvatskog Podunavlja, ali je doživio i širu primjenu u 18. stoljeću, i na područje Slavonije i Bačke u 18. stoljeću. U svom pravopisnom rješenju je spojio rješenja iz talijanskog i mađarskog pravopisa. Širenju tog pravopisnog rješenja su uvelike pridonijeli Stjepan Vilov i franjevac Jeronim Lipovčić.

Njegovo najznačajnije djelo mu je rasprava Razgovor prijateljski među kerstajaninom i ristjaninom, a tiskao ga je 1736. u Budimu, gdje je predavao filozofiju. Uz to je davao t.zv. "opomene", odnosno naputke kako treba pisati pojedine glasove, što je njegov veliki doprinos.

Povijest ga bilježi i kao svećenika u maloj hrvatskoj zajednici u mjestašcu Senandriji kod Budimpešte.

Djela

  • Razgovor prijateljski među krstjaninom i ristjaninom (1736.)
  • Tractatus de Deo uno et trino (rukopis)
  • De sacra Scriptura (rukopis)
  • Scripta theologica (rukopis)
  • Philosophia naturalis seu phisica (rukopis)[2]

Literatura

  • Ante Sekulić: Pregled književnosti bačkih Hrvata : pristupna razmišljanja, Hrvatska revija 49/1999.

Izvori

  1. Scrinia Slavonica br.6/2006. Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.
  2. Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.

Vanjske poveznice