Stjepan Poljak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Preusmjerava

Stjepan Poljak (Stephen Lucian Polyak; Đurđevac, 13. prosinca 1889. - Chicago, 9. ožujka 1955.), hrvatski liječnik,[1] neurolog i neuroanatom koji je djelovao u SAD-u. Smatra se jednim od najistaknutijih neuroanatoma 20. stoljeća.[2][3] Kada se odselio u SAD njegovo prezime je prvotno promijenjeno u Poliak, a kasnije i u Polyak.

Životopis

Stjepan Poljak rođen je u Đurđevcu, 13. prosinca 1889. godine. U razdoblju od 1901. do 1908. je pohađao klasičnu gimnaziju u Zagrebu.[4] Nakon toga (1909.) odlazi u Graz na studij medicine na njihovom sveučilištu. Studije prekida zbog služenja vojnog roka i izbijanja Prvog svjetskog rata. Služio je na ruskom bojištu, a 1914. godine je bio zarobljen. Kasnije je bio radio za rusku vojsku u vojnoj bolnici u Fastivu i Vasilevsku. Godine 1916. dobio je titulu doktora znanosti na Sveučilištu u Odesi. Godine 1920. doktorirao je na zagrebačkom sveučilištu. U Zagreb u je počeo raditi kao asisten na zagrebačkoj Klinike za živčane i duševne bolesti.

Godine 1921. posjetio je Neurološki Institut u Beču, a u Londonu je radio sa sa Sir Graftonom Elliotom Smithom, u Madridu sa Santiagom Ramónom y Cajalom te u Chicagu sa C. Judsonom Herrickom i Karlom S. Lashleyjem.

Trajno se seli u SAD 1928. godine. Tamo je postao pomoćnik profesora neuroanatomije na Sveučilištu u Kaliforniji (1929.-1930.). Kasnije se prebacio na Sveučilište u Chicagu, kao pomoćnik, a kasnije izvanredni profesor neurologije (1930.-1937.). Od 1937. do 1955. djelovao je prvotno kao suradnik, a kasnije kao redoviti profesor anatomije.

30 godina pisao je trilogiju; prva se bavi o aferentnoj živčanom vlaknu korteksa kod majmuna, druga knjiga je o proučavanju mrežnice kod primata te treća o vidnom sustavu kod kralježnjaka. Treća knjiga je objavljena posthumno. Pred kraj života objavio je svoja razmišljanja u knjizi "‘Glory to them all: recollections of a nobody".

Umro je 9. ožujka 1955. godine u Chicagu, zbog kroničnog srčanog zatajenja. Poljakov rad danas je vrlo cijenjen i često citiran. Njegov učenik bio je Arthur Earl Walker.

Izvori

  1. enciklopedija.hr, pristupljeno 16. siječnja 2016.
  2. Heinrich Klüver (1955). "Dr. Stephen Polyak, 1889–1955". Journal of Neurophysiology 18 (3): 64. doi:10.1126/science.122.3158.64 
  3. "Stephen Polyak Obituary". The British Journal of Ophthalmology 39 (5): 320. 1955 
  4. Ante Šercer: Medicinska enciklopedija: O-Sok. Jugoslavenski leksikografski zavod, 1970. str. 323.