Stjepan Anžuvinac

Stjepan Anžuvinac (26. prosinca 1332. - 9. kolovoza 1354.), ugarski kraljević iz dinastije Anžuvinaca, koji je obnašao časti i dužnosti erdejskog vojvode (1350.-1354.) i hrvatskog hercega (1351.-1354.).

Bio je sin napuljskog kraljevića i hrvatsko-ugarskog kralja Karla I. Roberta (1301.-1342.) i njegove treće supruge, kraljica Elizabete Poljske. Njegov stariji brat Ludovik postao je novi kralj nakon očeve smrti 1342. godine, a mlađi sin Andrija je udajom za rođakinju Ivanu, postao knezom Kalabrije. Andrijinim umorstvom 1345. godine i smrću njegova sina i nasljednika Karla Martela, Stjepan je ostao jedini muški nasljednik dinastije te ga je brat, Ludovik I. Veliki (1342.-1382.) imenovao prijestolonasljednikom, erdeljskim vojvodom i hercegom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Godine 1350. oženio se Margaretom Bavarskom, s kojom je imao dvoje djece:

• Elizabeta (1352. - prije 1380.) - supruga tarantskog princa Filipa II. Anžuvinca
• Ivan (1354. - 1363.) - nasljednik hrvatsko-ugarskog prijestolja, erdeljski vojvoda i hrvatski herceg

Nedovršeni članak Stjepan Anžuvinac koji govori o plemiću treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.