Stipes (lat. ≃ "deblo, klada) je dio oltara.
Oltarna menza nalazi se na stipesu. U starom kršćanstvu jedna je od četiriju noga. Izgled mu se mijenja u ranom srednjem vijeku. S predromanikom i poslije kamene je građe. Kao gradivni materijal koristi se kamen klesanac ili kamen lomljenac sa žbukom. Promjena dolazi u 19. stoljeću, kad ispred njega dolazi antependij.[1] U krilnom oltaru iznad stipesa je menza, a ispod njega je supedanej i stube.[2]
Izvori
- ↑ Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. AB: Stipes, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 546
- ↑ Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Badurina. Krilni oltar. Idealna skica, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979., str. 437
