| Srijemska Kamenica | |
| |
| Lokacija | Vojvodina, Srbija 52.5° N 13.4° E |
| Gradonačelnik | nema, dio grada Novog Sada |
| Stanovništvo | 11.124 ([1] 2005.) |
| Pozivni broj | + 381(0)21 |
| Poštanski broj | 21124 |
| Registracijska oznaka | NS |
Srijemska Kamenica (srpski: Сремска Каменица/Sremska Kamenica, mađarski Kamanc, njemački Kamenitz) je gradsko naselje pored Dunava. Danas ima preko 11.140 stanovnika (2002.)
Srijemska Kamenica pripada gradskoj građevinskoj zoni Novog Sada i to svojim centralnim, ušorenim dijelom, Donja i Gornja Kamenica, naselje Bocke i Tatarsko brdo, Čardak i Staroiriški put. Ostali dijelovi Kamenice su uglavnom vikend naselja Paragovo, Popovica, Glavica, Artiljevo i Grigovac.
Zemljopisni položaj
Iako se nalazi u Srijemu, zbog pripajanja aglomeraciji Novom Sadu, koji je u Južnobačkom okrugu.
Dio je užeg gradskog područja Novog Sada. Prostire se od sjevernih padina Fruške Gore do desne obale Dunava.
Ime grada
Ime Srijemska Kamenica je svakako slavenskog podrijetla, jer se i kod njenog prvog naziva 'Villa Kamanch' osjeća korijen slavenske riječi kamen, te se pretpostavlja da je ime dobila po kamenu koga ima na njenom jugu i koji je neko vrijeme eksploatiran na Paragovu.
Katolička upravna podjela
Srijemska Kamenica pripada župi Našašća sv. Križa.
Povijest
Povijest je zabilježila da su ovim krajem prije 2300 godina vladali, gotovo 2 stoljeća, ratoborni Tribali, moćno Ilirsko pleme. Međutim, prije 2100 godina, privučeni ljepotom srijemskih brežuljaka, livada i šuma, keltsko pleme Skordisci, bolje organizirani i discipliraniji, porazili su Tribale i zavladali ovim krajem.
Sto godina kasnije, prije 20 stoljeća, Skordisci su poraženi od Rimljana, koji su uspostavili vojne logore na desnoj obali Dunava da bi zaštitili sjeverne granice svog carstva od upada barbara koji su nadirali sa sjevera, iz močvara i ritova prostrane Panonske nizine. Tako su Rimljani između Petrovaradina i Srijemske Kamenice podigli veliki vojni logor i tvrđavu 'Kuzum'. Kako su u blizini takvih vojnih objekata redovno nicala naselja, koja su rimske legionare opskrbljivala hranom i ostalim potrebštinama, pretpostavlja se da je još tada na teritoriju Srijemske Kamenice postojalo naselje.
Ugarska vlast
Prvi sigurniji podatak o Kamenici, kao naselju, potječe iz prve polovice 13. stoljeća. Ona se tada u darovnici ugarskog kralja Bele IV, koja nosi datum 8. srpnja 1237. godine, naziva 'Villa Kamanch'. Tom darovnicom se Srijemska Kamenica daruje manastiru u Ukurdu, koji se tada nazivao Belafons, a danas Petrovaradin.
14. stoljeće i početak 16. stoljeća bili su zlatno doba Srijemske Kamenice. Ona se tada pročula kao znamenita podunavska varošica u kojoj su cvjetali obrti, trgovina i kultura. U spisima se 1408. godine naziva "civitas seu opidum" Kamanec, a po podacima iz 1439. godine zove se Kamanec.
Turska vlast
Najteže dane u svojoj povijesti, Srijemska Kamenica je preživjela u Turskom osvajačkom pohodu. Prvi put su Turci naišli 1520. godine kada su razorili mnoga srijemska mjesta, među kojima i Srijemsku Kamenicu. 1526. godine, poslije krvavih borbi po Južnoj Ugarskoj pao je u turske ruke i tvrdi Petrovaradin. Tih dana Kamenica je ponovo teško stradala. Turci su je do temelja razorili i popalili. U zapisima koji govore o ovoj propasti mjesta, kaže se da su Turci tom prilikom prosuli 7.000 bačvi vina, te je ono po Kamenici teklo kao potok, mjestimično dubok do koljena.
Poslije turske najezde, drevna Srijemska Kamenica je opustošena. Na mjestu bogate i znamenite varošice, ležale su ruševine i paljevine. Od 1526. godine kada je pao pod tursku vlast, do 1687. Kamanec pripada Varadinskoj nahiji.
Austrijska vlast
Od 1702. godine austrijske vlasti Kamanec, otet od Turaka, nazivaju Kamenic. Poslije 25 godina tokom kojih je Kamenicom vladala austrijska Dvorska komora, 1728. godine ona postaje vlasništvo general-barona Ifelina i tako ostaje sve do 1750. kada vlastelinstvo opet mijenja vlasništvo i prelazi u posjed grofa Marcibanjija i njegovog zeta Karačonjija.
U 18. stoljeću su iz Raške u ovaj kraj doselili pravoslavni Srbi. Zbog toga su ih mjesni Hrvati nazivali po Raškoj Racima. Srbi su pak mjesne Hrvate nazivali Šokcima.[1]
Kamenica se brzo razvijala i već 1886. godine postaje općina u sastavu iriškog sreza i takva ostaje sve do 1941. godine.
Od uspostavljanja civilne uprave u krajevima osvojenim od Turaka za vrijeme Austro-Ugarske monarhije Srijemska Kamenica ima svoju općinu.
Kraljevina Jugoslavija
Samostalnom općinom je postojala sve vrijeme.
NDH
Za vrijeme NDH je nosila ime Hrvatska Kamenica. Rat su mjesna hrvatska i srpska zajednica dočekale u podjednakom broju, ali odvojene. I za NDH se nastavila tradicija mirnog suživota, te nije bilo nikakvih nemira ni progona Srba. Hrvatska i srpska djeca skupa su pohađala školu.[1]
Socijalistička Jugoslavija
Mjesni Hrvati su teško stradali u pogromu u listopadu 1944., kojeg su počinili organi nove "narodne vlasti".
Tog 23. listopada 1944. je u tom pogromu nestala skupina od 50 Hrvata, dok su 30 žena odveli u milicijsku postaju i tjedan dana zlostavljali i ponižavali na ispitivanjima.[2] Drugi izvori su doznali da su netragom nestale Hrvate odveli kod vojne bolnice i ljekarne u Petrovaradinu. Ondje su ih smaknuli tupim predmetima. Tijela su im bacili u Dunav. Nalogodavci ubijanja su Marko Peričin Kamenjar, koji je poslije došao do čina general-pukovnika JNA i dobio prestižni naslov narodnog heroja, i zapovjednik 7. vojvođanske udarne brigade Milan Ješić Ibra, koji je poslije bio došao do čina pukovnika JNA. Obojica su nadgledali smaknuća. Tolika ubijanja nisu prošla neopaženo te se sve veće mnoštvo okupljalo, pa su partizanski zločinci odveli zarobljene Hrvate na inu lokaciju, između Inđije i Stare Pazove, gdje su nastavljena ubijanja. To stratište je egzekutorima već bilo poznato, jer su ondje masovno likvidirali Hrvate iz Slankamena i Inđije. Partizansko nekrofilno orgijanje konac je imalo na nepoznatome mjestu između Manđelosa i Grgurevaca. Budući "narodni heroj" Marko Peričin Kamenjar je pohvalio ubojice, koji su bili domaći Srbe iz tamošnjeg Donjeg kraja. Izjavu je čuo slučajno preživjeli Hrvat. Peričin je izjavio "Sada smo kvit s Hrvatima, više ne će hodati srpskim Srijemom!".[3]
U Hrvatskoj Kamenici je od 1941. do 1946. poginulo je odnosno ubijeno je 186 Hrvata, od kojih su neki ubijeni prije nego što je NDH uopće uspostavljena. Zlostavljanja Hrvata su se nastavila. Dio se Hrvata uspio skriti u prvom valu jugokomunističkog terora, no nakon što su se prestali skrivati, poslije su bivali osuđeni na teške zatvorske kazne i prisilni rad. Zlostavljanja i ubojstva su se nastavila i poslije, uništavani su privatni gospodarski objekti, a šikanirani su i zbog sitnih stvari koje su budile sumnju kod progonitelja, poput veličine lemozine dane za crkvu, posjeta rodbini u inozemstvu i sl., a optužbe su uvijek bile nekakva izmaštana konstrukcija kojoj bi progonitelji dali ustašku boju. Bijes velikosrba bio je još veći nakon Titove smrti, te su se napadi povećali. Nepodobnim Hrvatima oduzimali su i uništavali imovinu. Progoni nisu prestajali niti iseljavanjem u Hrvatsku u sasvim udaljene krajeve, poput Zagreba. [2][1]
Samostalnom općinom Srijemska Kamenica je bila do 1955. godine, kada je pripojena općini Petrovaradin pri kojoj je bila svega dvije godine, poslije čega biva pripojena općini Novi Sad.
Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, onamošnji Hrvati su bili izloženi neviđenim pritiscima od strane velikosrpskih ekstremista, u cilju istjerivanja iz Srijemske Kamenice. Mnogi su pokušali izdržati, ali su naposljetku bili prisiljeni otići.[2][1]
Srbija i Crna Gora
Osamostaljenjem Hrvatske i srpskom oružanom pobunom u Hrvatskoj, bijes srpskih šovinista je učinio živote domaćih Hrvata nemogućim.
Za tadašnje akcije etničkog čišćenja Srijema od Hrvata, bile su intenzivna zlostavljanja i svećenstva koje je obilazilo pastvu. Tako je život morao spašavati i morovićki župnik Marin Plum (akcije istjerivanja, zlostavljanja i progona katoličkih svećenika su bile od 26. do 30. listopada 1992.).
Vojislav Šešelj se angažirao u istjerivanju medicinskog osoblja i pacijenata hrvatske nacionalnosti iz tamošnjeg Kliničkog centra.
Stanovništvo
Hrvati u Srijemskoj Kamenici
Srijemska Kamenica danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 2 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.
Poznati Kameničani
Osobe koje su se rodile u Srijemskoj Kamenici, koje su jedan bitni dio života živjele i/ili radile u Srijemskoj Kamenici.
- Jovan Jovanović Zmaj (1839.-1904.), veliki srpski pjesnik
- Ružica Ćavar (1937. — 2022.), hrv. liječnica, katolička mirovna aktivistica
- Ana Dujmović (1923. — 2013.), hrv. politička uznica
Vanjske poveznice
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Ružica Ćavar: In memoriam Ana Dujmović (20. 6. 1923. - 10. 8. 2013.).. HRsvijet.net. 21. kolovoza 2013. Pristupljeno 17. prosinca 2024.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Anica Dujmović: Sudbina Hrvata u Srijemskoj Kamenici. Politički zatvorenik br. 58, siječanj 1997., str. 30.-31. Pristupljeno 17. prosinca 2024.
- ↑ Tomislav Vuković: Knjiga o srpskim likvidacijama Hrvata u Srijemu za koje nitko nije odgovarao: ‘Antimemoari I; Kako je umirao moj narod’. Narod.hr. 4. listopada 2020. Pristupljeno 17. prosinca 2024.