Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i SRJ

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i SRJ, pravni dokument kojima se reguliraju posljeratni odnosi između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Potpisan je u Beogradu 23. kolovoza 1996. godine, a potpisnici su bili, s hrvatske strane, Mate Granić, ministar vanjskih poslova RH i, sa jugoslavenske strane, Milan Milutinović, ministar vanjskih poslova SRJ. Zastupnički dom Hrvatskog sabora potvrdio je sporazum 20. rujna iste godine.[1]

Odredbe sporazuma

Sporazumom o normalizaciji odnosa uređeni su odnosi između Republike Hrvatske i SRJ nakon Domovinskog rata. U čl. 1. Sporazuma obje zemlje se obvezuju da će poštovati jedna drugu kao neovisne, suverene i ravnopravne države u okviru svojih međunarodnih granica. Nadalje, dogovoreno je da će, u skladu s međunarodnim pravom, poštovati teritorijalnu cjelovitost i neovisnost druge ugovorne stranke te provesti uređenje svojih granica i razgraničenje samo međusobnim dogovorom, da će rješavati sporove mirnim putem i suzdržavati se od prijetnji ili uporabe sile, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda. Također, obje države se obvezuju da će jačati međusobne odnose i povjerenje, uspostaviti diplomatske odnose.

U čl. 5., Republika Hrvatska konstatira postojanje državnog kontinuiteta Savezne Republike Jugoslavije, polazeći od povijesne činjenice da su Srbija i Crna Gora postojale kao neovisne države prije stvaranja Jugoslavije, a imajući u vidu činjenicu da je Jugoslavija produljila međunarodnopravni subjektivitet ovih država. S druge strane, Savezna Republika JUgoslavija konstatira postojanje kontinuiteta hrvatske državnosti, polazeći od povijesne činjenice postojanja različitih državnih oblika organiziranja Hrvatske u prošlosti.

U daljnjem tekstu navodi se da su obje države suglasne da pitanja sukcesije SFRJ rješavaju na temelju pravila međunarodnog prava o sukcesiji država te sporazumno. Također, obvezuju se raditi na zbrinjavanju izbjeglica i prognanika, proglašavanju općeg oprosta, osim za najteže povrede humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina i provedbi Erdutskog sporazuma.

Sporazumom je dogovoreno i da će u roku od šest mjeseci ugovorne stranke sklopit Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu i poseban ugovor o socijalnom osiguranju koji će uključiti invalidsko, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ukljućujući i isplatu mirovina te da će se nastaviti suradnju u normalizaciji cestovnog, željezničkog, zračnog i rječnog prometa na temelju načela uzajamnosti i dobrosusjedstva (čl. 10.).

Pitanje naknade ratnih šteta

Zadnja tri stavka čl. 7. Sporazuma glase:

Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba k~je imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.

U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.

U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisi.ja sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.

U proteklom razdoblju je Republika Hrvatska isplaćivala naknade za ratne štete na imovini (obnova infrastrukture, javnih objekata i privatnih kuća, dodjela stanova obiteljima koje su preseljene povodom ratnih zbivanja, a koje su u socijalizmu imali stanarska prava) i na osobama (mirovine i dr.), i to u visini od oko 5,5 milijardi eura, zaključno s 2012. god.[2] Nije zabilježeno da bi Srbija kao pravni sljednik SR Jugoslavije - plaćala naknade čak ni za štete izazvane izravnom vojnom akcijom s teritorija Srbije poput primjerice onih u Bitki za Vukovar. Ratni zatočenici logora u Srbiji predlažu vlastima Republike Hrvatskoj da ugrade ova pitanja u pregovore za pristupanje Republike Srbije u Europsku uniju,[3] ali Hrvatska to pitanje za sada ne postavlja.

Crna Gora, kao preostali sljednik SR Jugoslavije, počela je 2010. godine isplaćivati naknade štete privatnim osobama na području Dubrovnika,[4] te je nakon sudskih postupaka plaćena stanovita odšteta zatočenicima zarobljeničkog logora "Morinj"[5], te vlasnicima u ratu postradale imovine.[6]


Bilješke

  1. Odluka o proglašenju zakona o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije - narodne-novine.nn.hr
  2. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  3. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  5. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  6. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

Vanjske poveznice