Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna
Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna je monumentalni spomenik podignut na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore. Autor spomenika je kipar Vojin Bakić. Izgradnja spomenika završena je 1982. godine.
Rad na spomeniku
Vojin Bakić je nakon spomenika kod Kamenske još jednom, 1970. godine, osvojio natječaj za veliki projekt. Radilo se o podizanju spomenika narodu Banije i Korduna, regija koje su bile jedna od većih, prije svega srpskih ustaničkih žarišta (četnika, partizana i četnikopartizana) na području NDH, te u spomen velikim stradanjima tamošnjeg srpskog stanovništva.
Spomenik je bio građen cijelo desetljeće, sve dok konačno nije bio završen 1982. godine.
Opis spomenika
Spomenik je arhitektonsko-plastičko djelo, izrađeno od armiranog betona i obloženo pločama od nehrđajućeg čelika, a podignut je na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore.[1] Osim što vrši funkciju reprezentativnog djela, u unutrašnjosti spomenika bio je uređen muzej u kojem se nalazio stalan postav vezan uz ustanički pokret ovog kraja, dok je oko spomenika bio uređen kompleks za rekreaciju. Smještanjem muzeja, spomenik je zapravo dobio edukativno-izložbenu funkciju. Na vrhu spomenika nalazi se vidikovac s kojeg se pruža pogled prema Sloveniji, Bosni i Zagrebu.[2]
Akademik Tonko Maroević napominje da je Bakiću za inspiraciju poslužila skulptura »Razrezane površine«, čime zapravo hoće reći da je to bio Bakićev svojevrstan „korak unatrag”, pošto je uzor za dizajn spomenika vidio u svom djelu iz sredine 1970-ih. Već je početkom 1980-ih Bakić osjetio zamor u svome stvaralaštvu, tako da je i to jedan od razloga viđenja uzora u starijoj skulpturi.[3]
Devastacija poslije 1991.
Tijekom Domovinskog rata spomenik i spomen-područje na Petrovoj gori izgubili su svoje izvorno značenje i postali su simbolima borbe protiv Republike Hrvatske.[4]
Nakon 1991. spomenik i spomen-kompleks su zapušteni. U vrijeme velikosrpske pobune i agresije JNA, pobunjenih hrvatskih Srba i srpsko-crnogorskih dragovoljaca na Hrvatsku, kompleks je postao jednim od uporišta pobune. Višedesetljetni ravnatelj spomen-područja Mile Dakić prišao je velikosrpskom pokretu, a zatim i oružanoj srpskoj pobuni. Područje Petrove gore učinio je jednim od uporišta pobune kako na Kordunu, tako i u cijeloj Hrvatskoj. Infrastrukturu spomen-područja upregao je za velikosrpske ciljeve. Ondje je bilo okupljalište najsnažnije i najbrojnije skupine velikosrpskih ekstremista koja je samostalno pošla pljačkati i ići u oružane akcije. Sve kulturne prostorije objekta opustošili su srpski vojnici i civili.[4]
Od rujna 1991. je na Petrovoj gori zapovjedno mjesto srpskih pobunjenika, otkamo su napadali minobacačima. Najesen iste godine osnovali su logor u kojemu su zatočili i zlostavljali Hrvate s područja Plitvičkih jezera. Ondje su uz pomoć TV Beograd namontirani odašiljači i osnovani Srpski radio – studio Petrova gora i Srpska televizija – studio Petrova gora odakle je Mile Dakić najavljivao napade. U svemu tome Bakićev spomenik dobio je ulogu. Unutra su stalno bile smještene vojne i policijske postrojbe. Osobitost je bila što su u njemu bile četa za veze i laki raketni vod PZO. Od dolnjih katova napravili su skladišta oružja, strjeljiva, minsko-eksplozivnih sredstava i medicinskoga materijala za ratne potrebe. Ostatak spomenika prenamijenjen je za potrebe vojnog stožera, mjesta za uvježbavanje SVK i polaganje svečane prisege.[4]
Do dan danas traje oštećivanje spomenika. Ljudi skidaju i odnose skupocjenu oplatu od nehrđajućeg čelika, dok lokalna i državna vlast ne provodi nikakve sankcije protiv počinitelja unatoč prosvjedima udruga koje se nazivaju antifašističkima.[5]
Kolovoza mjeseca 2011. godine, za vrijeme vlade Zorana Milanovića, u Hrvatskoj je pokrenut „Apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-u“, lista na kojoj se našao i ovaj spomenik.[6][7] Pokrenuo ga je Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Inicijativni odbor apela predvodio je bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić.[8]
Na vrhu spomenika postavljen je odašiljač poduzeća Odašiljači i veze.[9]
Izvori
- ↑ Dušan Matić. Vojin Bakić, moj prijatelj. „Euroknjiga“, Zagreb 2007. godina, 59. i 115. str.
- ↑ Pionirov glasnik: Ovde je metak ludovao (Arhivirano 3. prosinca 2013.), pristupljeno 1. lipnja 2012.
- ↑ Tonko Maroević. Vojin Bakić. „Globus“, Zagreb 1998. godina, 40. str
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Mirjana Kasapović: Mirjana Kasapović: Zašto ne treba obnavljati Bakićev spomenik na Petrovoj gori? . Heretica. 12. ožujka 2026. Pristupljeno 12. svibnja 2026.
- ↑ Anali galerije Antuna Augustinčića. „Galerija Antuna Augustinčića“, Klanjec 2006. godina, 418.-419. str.
- ↑ Glas-slavonije. hr, pristupljeno 1. lipnja 2012.
- ↑ Petrova gora. HPD Sisak. Pristupljeno 12. svibnja 2026.
- ↑ "Streljanje talaca", prvi spomenik žrtvama fašizma u povijesnom centru Zagreba. . Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra na Facebooku. 23. ožujka 2024. Pristupljeno 12. svibnja 2026.
- ↑ Planinarska obilaznica Petrova gora. Osmica Karlovac. Pristupljeno 12. svibnja 2026.