Spikule su dinamički mlazevi, koji liče na cijevi, promjera oko 500 km i nastaju u kromosferi Sunca. Kreću se prema gore brzinom oko 20 km/s iz fotosfere, traju 5 do 10 minuta, dolaze do početka korone i zatim padaju dolje. Otkrio ih je 1877. godine svećenik Angelo Secchi u Zvjezdarnici Vatikan.
Obično su povezane sa aktivnim područjima Sunca gdje se pojavljuje jako magnetsko polje. U bilo koje vrijeme ih ima oko 60 000 do 70 000 aktivnih spikula na Suncu i mogu dostići 3 000 do 10 000 km visine iznad fotosfere. [1]
Uzrok postanka spikula nije poznat, ali je primjećeno da se Sunčeva površina napuhuje i ispuhuje svakih 5 do 10 minuta (nekoliko stotina metara u sekundi), tako da je moguća neka veza sa tom vrstom titranja. [2]
Izvori
- ↑ §1, Two Dynamical Models for Solar Spicules, Paul Lorrain and Serge Koutchmy, Solar Physics 165, #1 (April 1996), pp. 115–137, doi|10.1007/BF00149093, bibcode|1996SoPh..165..115L.
- ↑ De Pontieu, B., Erdélyi, R. and James, S: Solar chromospheric spicules from the leakage of photospheric oscillations and flows In: Nature. 430/2004, p. 536–539, ISSN|0028-0836