Solid-state drive
Solid-state drive ili skraćeno SSD je uređaj za pohranu podataka koji za pohranu koristi integrirane krugove.[1] Namijenjen je trajnom spremanju podataka, kao i tvrdi disk. Iako se ponekad naziva "SSD diskom", on ne sadrži mehaničke dijelove (glavu za čitanje/pisanje i magnetizirani disk). SSD tehnologija za komunikaciju s ostatkom računala koristi isto elektroničko sučelje kao i tvrdi diskovi, što olakšava ugradnju i zamjenu sporijih mehaničkih diskova. Zbog veće brzine pisanja i čitanja, konstruirano je novo ulazno/izlazno sučelje SATA Express kako bi ostatak računalnog sklopovlja pratio i maksimalno iskoristio novu tehnologiju.
Glavni dijelovi SSD-a su memorijski kontroler i Flash memorija te o njima najviše ovise performanse uređaja. Memorija je u NOR ili NAND izvedbi.[2] Tri su izvedbe NAND-a: SLC (eng. Single-level cell), MLC (eng. Multi-level cell) i TLC (eng. Triple-level cell). U usporedbi s klasičnim mehaničkim diskom, SSD je mnogo otporniji na fizičke šokove, manjih dimenzija i mase, tiši, energetski učinkovitiji, ima kraće vrijeme pristupa memoriji i manju latenciju što ga čini bržim. Međutim, negativne strane SSD-a su visoka cijena (GB/kuna) i kapacitetom manji memorijski prostor.[3]
Zbog toga su se na tržištu pojavili takozvani hibridni diskovi (eng. solid-state hybrid drive, SSHD) koji koriste prednosti SSD-a i tvrdog diska u istom uređaju. SSD disk u tom slučaju služi kao priručna memorija diska (eng. cache), dok tvrdi disk osigurava veliki skladišni prostor.[4]
Izvori
- ↑ webopedia.com - Solid-state disk, pristupljeno 23. listopada 2013.
- ↑ techopedia.com - Solid-state disk, pristupljeno 23. listopada 2013.
- ↑ storagereview.com - SSD vs. HDD, pristupljeno 23. listopada 2013.
- ↑ techopedia.com - SSHD, pristupljeno 23. listopada 2013.
|
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |