Socijalno partnerstvo je odnos dvaju socijalnih partnera, s jedne strane poslodavaca a s druge strane radnika. Najveća je razina suradnje u svrhu zaštite radnika i njihovih prava. [1] U Hrvatskoj, radnike obično predstavljaju sindikati, a poslodavce Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca.[2] Tripartitni socijalni dijalog je kad uz radnike i poslodavce se pojavljuje treća strana, državna Vlada. [1]
Osnovni cilj socijalnog partnerstva i socijalnog dijaloga jest promicati izgradnju konsenzusa i demokratskog uključivanja glavnih dionika, radi "rješavanja važnih gospodarskih i socijalnih pitanja, dobrog upravljanja, jačanja socijalnog mira i stabilnosti, kao ključnih pretpostavki gospodarskog rasta i napretka".[3]
Povijest
Povijest seže u zadnja desetljeća 19. stoljeća. Koncem 19. stoljeća u Njemačkoj su reformirani zakoni čime je zakonodavac definirao osiguranje radnika od pojedinih rizika, kao što su: starost, bolest, nesreća na radu. Takvi su se zakoni mogli sprovesti samo u kapitalističkom gospodarstvu, ali onom naprednijem obliku, socijalno-tržišnom gospodarstvu. Time je socijalno partnerstvo u svezi sa socijalno-tržišnim gospodarstvom i načela supsidijarnosti. Ta pravna stečevina unesena je u Europsku ekonomsku zajednicu. Ugovorom o osnivanju Europske zajednice socijalni dijalog integriran je u dvama člancima osnivačkog ugovora. Socijalni dijalog čine svi oblici "pregovora, konzultacija ili jednostavno razmjene informacija između predstavnika vlade, poslodavaca i radnikâ o temama od zajedničkog interesa u svezi s gospodarskom i socijalnom politikom".[3]
1990-ih se osobito razvila ideja socijalnog partnerstva. Razlog je što počevši od tog vremena socijalni partneri su dobili široki prostor za sudjelovanje u konzultacijskom procesu. U svim rečenim oblicima socijalnog dijaloga, pojam partnerstva daje naglasak na sporazumijevanju i obostranom uvažavanju strana u dijalogu, a ne nametanju stava, zatim svijest da obije strane imaju svoje uloge, probitke i vrjednovanje stvari. Isto tako mora postojati obostrana svijest da se mora postići dogovor, da se mora biti spremno na razumne ustupke, razumne zahtjeve i razumna davanja, a ne zbog uskogrudnih interesa paralizirati procese i iskorištavati suprotnu stranu. [3]
U Hrvatskoj se nacionalni Dan socijalnog partnerstva obilježava 21. siječnja. Tog je dana 1994. začet tripartitni socijalni dijalog u Hrvatskoj.[1]
Vidi
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Karmela Šegvić: Dan socijalnog partnerstva . Sindikat hrvatskih učitelja. 21. siječnja 2025. Pristupljeno 25. lipnja 2025.
- ↑ Sporazum o osnivanju, nadležnosti i djelovanju Gospodarsko-socijalnog vijeća . Narodne novine br. 10/1994. Nadnevak tiskanog izdanja: 11. veljače 1994. Pristupljeno 25. lipnja 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Socijalno partnerstvo i socijalni dijalog . Samostalni sektor za socijalno partnerstvo. Pristupljeno 25. lipnja 2025.