Socijalni liberalizam
Socijalni liberalizam (socijal-liberalizam) politička je filozofija nastala s ciljem pomirenja socijaldemokratske i liberalne političke misli.[1][2][3]
U političkom spektru predstavlja centar/lijevi centar, tj. centar prema lijevom centru.
To je iskustvo rođeno uglavnom kod intelektualaca socijalističke i socijaldemokratske orijentacije otvorenih za liberalizam, ali u ovom političko-kulturnom trendu pronašao se put čak i za liberalne intelektualace.
Socijalni liberali ukazuju da društvo mora štititi slobode i jednake šanse za sve građane i ohrabruje međusobne suradnje između državnih i tržišnih institucija gospodarstva.
U procesu razvoja, slaže se da su neka ograničenja postavljena gospodarskim poslovima potrebna, kao što su antimonopolski zakoni u borbi protiv gospodarskog monopola, regulatorna tijela ili zakoni o minimalnim plaćama.
Socijalni liberali smatraju da vlade mogu (ili moraju) pružati udobnost, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje iz prihoda koji potiču od poreza, kako bi se omogućila najbolja upotreba talenata stanovništva.
Socijalni liberalizam bori se protiv ekstremnih pojava kapitalizma. Zagovara je postupnu transformaciju "kapitalizma slobodne konkurencije" u socijalni kapitalizam, društvo s socijalnom ekonomijom temeljenom na privatnom vlasništvu i reguliranim tržišnim odnosima. Zauzima se isto tako za umjereni antiklerikalizam i slobodu vjeroispovijedi.
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
- ↑ Gaus, Gerald & Courtland, Shane D. (Spring 2011). "The 'New Liberalism'". The Stanford Encyclopedia of Philosophy.
- ↑ John Derbyshire (12 July 2010). "The origins of social liberalism". New Statesman.John Derbyshire (12 July 2010). "The origins of social liberalism". New Statesman.
- ↑ Adams, Ian (2001). Political Ideology Today (Politics Today). Manchester: Manchester University Press. ISBN 0719060206.