Soba 101 (engl. Room 101) naziv je fiktivne prostorije u kojoj se odvija dio radnje Orwellova romana Tisuću devetsto osamdeset četvrte. Predstavlja prostoriju za mučenje smještenu u zgradi Ministarstva ljubavi u Londonu, koju O'Brien, jedan od likova, opisuje kao "najgoru stvar na svijetu". Kada se protagonist Winston Smith nađe u njoj, ispostavlja se da je vladajući režim toliko usavršio psihologiju i tehnike prikupljanja informacija da unaprijed zna čak i najintimnije noćne more, strahove i fobije svojih podanika ili potencijalnih neprijatelja, što koristi da bi ih potpuno slomio. U slučaju Winstona Smitha to je strah od štakora; izložen mogućnosti da mu štakori izgrizu lice Smith je spreman na sve čak i moliti da umjesto njega to učine njegovoj ljubavnici Juliji. Taj trenutak izdaje predstavlja Smithov potpuni slom nakon čega nestaje svaki trag pobune i on postaje marioneta režima. Nedugo nakon puštanja iz Ministarstva ljubavi ponovno sreće Juliju iz čijeg je ponašanja vidljivo da je bila izložena sličnom tretmanu i načinila istu odluku.
Orwell je, po vlastitim riječima, inspiraciju za sobu 101 pronašao u istoimenoj prostoriji britanskog Ministrarstva informacija gdje je kao službenik tijekom Drugog svjetskog rata bio prisiljen dugo vremena provoditi na "besmislenim sastancima" koji su za njega predstavljali "mučenje".[1]
Room 101 jedna je od pjesama grupe Eurythmics na albumu 1984 (For the Love of Big Brother), odnosno soundtracku istoimenog filma.
Izraz "soba 101" potom je ušao u engleski jezik kao sinonim za mučionicu, odnosno za mjesto, predmet ili čin koji za neku osobu predstavlja uzrok izuzetne neugode. Također je poslužio kao naslov istoimene BBC-jeve reality-serije, gdje se razni celebrityji izlažu neugodnim zadacima.
Izvori
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
Meyers, Jeffery. Orwell: Wintry Conscience of a Generation. W.W.Norton. 2000. ISBN 0-393-32263-7, str. 214.
|